Objavljeno:
04. 10. 2017. 10:45

Dana 3. listopada, u zgradi Franjevačkog provincijalata na Kovačićima u Sarajevu upriličen je svečani prijem povodom sutrašnje svetkovine sv. Franje Asiškog, utemeljitelja Franjevačkog reda. U nastavku možete pročitati i govor fra Joze Marinčića, provincijala Bosne Srebrene.

FIA

U uvodnom dijelu prijema s dvije glazbene točke nastupio je Zbor franjevačkih bogoslova iz Sarajeva pod ravnanjem maestra fra Emaneula Josića. Nakon toga uslijedio je svečani govor fra Joze Marinčića, provincijala Bosne Srebrene.

Ovom prijemu su sudjelovali brojni predstavnici vjerskih, civilnih, političkih i vojnih struktura, među kojima mons. Luka Tunjić, izaslanik kardinala Vinka Puljića, g-din Valentin Inzko, visoki predstavnik u BiH, mons. Giuseppe Trentadue, tajnik Papinske nuncijature u BiH, g-din Marinko Ćavara, predsjednik Federacije BiH, veleposlanici i predstavnici veleposlanstava u BiH i brojni drugi uzvanici.

Govor provincijala fra Joze Marinčića na prijemu povodom svetkovine sv. Franje Asiškog:

Poštovani gosti, dame i gospodo!

Sve vas od srca pozdravljam u ime Franjevačke provincije Bosne Srebrene, dragi prijatelji, koji ste se okupili danas na ovom prijemu, kako biste našoj franjevačkoj zajednici čestitali svetkovinu sv. Franju Asiškog, utemeljitelja Franjevačkog reda.

Pozdravljam, sve predstavnike državnih, federalnih, županijskih i općinskih vlasti na svim razinama, vaše ekselencije, članove diplomatskih predstavništava, sve predstavnike vojnih i policijskih struktura, sve svećenike, časne sestre, bogoslove, sve naše prijatelje i suradnike – jednom riječju; sve vas koji ste žrtvovali svoje dragocjeno vrijeme i došli da nas počastite i obradujete svojom nazočnošću. Dobro došli!

Karizma sv. Franje Asiškog, utemeljitelja franjevačkog reda, njegova ideja i njegov duh, kojim se nadahnjuju ne samo franjevci i franjevke, nego i mnogi drugi dobri ljudi diljem svijeta, iz svih naroda i religija, jako je korisna i nužno potrebna i bosansko-hercegovačkom društvu, koje je prepuno socijalnih, kulturnih, vjerskih i političkih razlika, a ono ipak mora biti jedno društvo i jedna država, povezana mnoštvom zajedničkih interesa.

Sedam stoljetna povijest franjevaca Bosne Srebrene bila je trajan izazov; trebalo je imati i mudrosti i umijeća da se iščitaju znakovi vremena u duhu evanđeoskoga poslanja i dadnu adekvatni odgovori. Povijest se nastavlja. I danas su franjevci pred brojnim izazovima s obzirom na nedaće ratnih zbivanja što su se dogodili u nečuvenim razmjerima na ovim prostorima. Iz tih razloga atmosfera u našem društvu još je itekako nelagodna. Prestalo je zlo rata u onoj najgoroj varijanti, ali se osjećaju njegove posljedice u međunacionalnim napetostima, korupciji, sumnjivom bogaćenju uskog sloja ljudi, pljački naroda i njegovu siromašenju, invalidnom funkcioniranju pravosuđa i državnog sustava.

Zgrada u kojoj se nalazimo, izgradili su je franjevci kao Teološki fakultet za izobrazbu franjevaca–svećenika, a koja je 1947. nepravedno i nasilno oduzeta. A 1993. je u tijeku ratnih djelovanja bila je devastiran i dobrim dijelom izgorjela i urušena. Na molbu Franjevačke provincije Bosne Srebrene, Vlada Bosne i Hercegovine na 31. sjednici održanoj 30.10.1996. godine donijela je zaključak da se „objekti: bivša Teologije na Grbavici – Sarajevo i konvikta (gimnazijska zgrada i zemljište u Visokom) daju na korištenje Provincijalatu Bosne Srebrene i da se istovremeno pokrene postupak vraćanja ove imovine Franjevačkom provincijalatu kao bivšem vlasniku.“ Od tada pa do danas mi smo korisnici ove naše kuće i dvorišta, ali nismo upravitelji.

Hvala Bogu i dobrim ljudima, uspjeli smo do danas obnoviti preko 80 % zgrade. U zgradi su smješteni Studentski dom, Pučka kuhinja, Svjetlo riječi, znači, radi se o prostoru koji je namijenjen općem društvenom dobru, te humanitarnim djelatnostima.

Ostalo nam je još obnoviti preostali dio naše zgrade. Međutim, iznenadio nas je i zatekao negativan odgovor od strane općinskih vlasti. Ne dopuštaju nam obnoviti preostali dio zgrade, pravdajući to zakonom koji govori da ova naša zgrada i dvorište zapravo nisu naše, nego općine Novo Sarajevo. Hoćemo li ponovno doživjeti izgon iz naše kuće i iz naše zemlje?

Ne znam jeli potrebno spominjati, da naša zajednica, Franjevačka provincija Bosna Srebrena, po svemu zaslužuje pravnu i moralnu sigurnost povratka spomenute imovine kao najstarija živuća institucija kojom se čak dokazuje i državnost BiH. Zbog toga nas još više iznenađuje da nam se i danas nanosi nepravda. Kada smo mislili da su vremena progona vjerskih zajednica davno iza nas, ponovno nam se pokušava oduzeti naša imovina, ali na jedan krajnje licemjeran i perfidan način. A tome pogoduje inertnost i neefikasnost zakonodavne vlasti koja ne donosi validne zakone i ne rješava pitanja povratka imovine vjerskim zajednicama.

Na ovakvo stanje gledamo kao na slučaj, a nikako kao stav, da moja zajednica, Franjevačka provincija Bosna Srebrena, nema više što tražiti u Sarajevu i BiH. Možda su i ovo ona 'olovna' vremena (o kojima govori fra Josip Markušić), vremena koja 'ističu nužnost da pravilno shvatimo potrebe naše zemlje i naroda, izgradnju i obnovu, te poradimo na njihovu zadovoljenju u granicama svojih mogućnosti, svoga zvanja i svoga vjekovnog poziva. Uloga i zadaća nas bosanskih franjevaca danas ista je kao i prije: naviještanje Radosne vijesti riječju i životom. Evanđelje je bilo i ostalo temelj i norma cijeloga franjevačkog redovničkog života. Širiti nadu i povjerenje među ljudima, koje se neće hraniti predrasudama prema drugima, koje će jačati suradnju i tako stvarati pretpostavke za izgradnju međusobnog povjerenja. Da bi se to uspjelo potrebno je prestati pothranjivati tjeskobu i širiti strah.

Dragi prijatelji, mi kao pojedinci ne možemo učiniti mnogo, ali ako se svi zajedno borimo za dobrobit svakog čovjeka s kojim se susrećemo, među nama neće biti ni gladnih ni žednih, ni beskućnika ni prognanika – jer ćemo se bratski brinuti jedni za druge, ne dopuštajući da drugi pored nas stradava, a mi da gledamo svoje interese, zanemarujući nevoljnike.

U tom duhu svima vam želim Mir i dobro neka vas prati!

Fra Jozo Marinčić,

provincijal Bosne Srebren

Izvor:
Svjetlo riječi