Objavljeno:
05. 02. 2018. 09:30

Obitelj je radije ostajala bez hrane negoli bez noćnog svjetla od lampi, budući da je kuća bez svjetla označavala napuštenost

Piše: Darko Tomašević

Za izgradnju kuće biblijski ljudi koristili su različite materijale. Ovdje govorimo o izgradnji jedne tipično židovske kuće.

Za drvenu građu koristile su se grede koje su za krov morale biti duge 4-5 metara. Drvena građa se također koristila i za okvire prozora, ovratnike itd. Arheolozi su otkrili da su najčeš­ća drva koja su se koristila za građu bila: tamaris (mediteransko drvo – kod nas znano i kao metlika); akacija (koja se najčeš­će nalazi u pustinjskim dijelovima, a riječ je o čvrstom drvetu koje je vrlo pogodno za gradnju); cedar (drvo koje se obilno koristilo prilikom gradnje židovskog hrama, ali i za gradnju brodova – Ez 27,5 te mnogih drugih stvari: 2 Kr 19,23); čempres (Ez 27,5; 1 Kr 5,21-24). U Bibliji se često spominje i terebint te hrast. Međutim, ova dva drva se često miješaju (kao što je to slučaj i u hrvatskim prijevodima Biblije). Naime, terebint se na hebrejskom kaže ͗elâ ili ͗ellâ. Nekoliko biblijskih zgoda se dogodilo ispod terebinta. Tako je poziv Gideona bio ispod terebinta (iako je u našem prijevodu upotrijebljena riječ hrast – vidi Suci 6,11; Hoš 4,13 također govori o terebintu, a kod nas je opet prevedeno kao hrast; Iz 6,13 kod nas je prevedeno kao drvo "duba", a riječ je o terebintu; Sir 24,16 je prevedeno pak kao terebint). A slična hebrejska riječ je ͗allôn ili ͗ēlôn koja znači hrast, koji se u Bibliji vrlo često spominje i koji je tako moćno drvo da može živjeti 300-500 godina. Poznata biblijska zgoda govori da se Mojsije nastanio kod hrasta Mamre – Post 13,18; o hrastu govori i Post 35,8. Hrast se uglavnom koristio prilikom gradnji kuća i brodova. Uz to, u Bibliji se spominje i drvo alepski bor, i to pet puta. Može živjeti 100-150 godina. Alepski bor se nekad krivo prevedi kao "maslinovo drvo". Kovčeg saveza je bio izgrađen od alepskog bora, a ne od maslinova drveta.

Svjetlo kao sigurnost. Tipične židovske kuće u vremenu od 1200. do 500. god. pr. Krista uglavnom su imale dvije ili tri sobe, a u kuću se ulazilo kroz drvena vrata, uglavnom napravljena od sikomore (divlje smokve), a u bogatijim kućama od cedrovine (usp. Iz 9,10). Na vratima su bile "šarke" (usp. Izr 26,14). Donji dio kuće uglavnom se koristio za usprem i eventualno stoku, a gornji za boravak. Kada je riječ o prozorima, budući da nisu sačuvani cijeli zidovi židovskih kuća, oni se rekonstruiraju iz ploča od bjelokosti na kojima su prikazani prozori, ali i iz biblijskih opisa (recimo Jš 2,15 kaže: "Rahaba ih zatim spusti po konopu kroz prozor jer joj je kuća bila uz bedem i ona je do bedema stanovala"). Prema tome, prozori su bili udubljeni u zid i bili su mali iz dvostrukog razloga: radi sigurnosti, ali i da kuća bude toplija zimi, a hladnija ljeti. Ponekad su prozori imali i drvene rešetke radi zaštite (usp. Izr 7,6). Prozori nisu imali staklo, budući da je ono bilo previše skupo za biblijskog čovjeka. Izraelske kuće nisu imale dimnjake, tako da su jedini otvori za dim bili prozori ili otvorena vrata (usp. Hoš 13,3: "Zato, bit će oni kao oblak jutarnji, kao rosa koje brzo nestaje, kao pljeva raznesena s gumna, kao dim što kroz otvor izlazi"). Prozori nisu imali stakla te je kroz njih i kroz vrata kuće ulazila jedino sunčeva svjetlost. U kući su se koristile i lampe, napunjene maslinovim uljem, koje su davale još više svjetlosti. Zanimljivo je da su biblijski ljudi držali lampu upaljenu cijelu noć, jer im je svjetlo davalo osjećaj sigurnosti. Čak je obitelj radije ostajala bez hrane negoli bez noćnog svjetla od lampi, budući da je kuća bez svjetla označavala napuštenost (usp.: Job 18,5-6: "Al' ugasit će se svjetlost opakoga, i neće mu sjati plamen na ognjištu. Potamnjet će svjetlo u njegovu šatoru i nad njime će se utrnut' svjetiljka"; Izr 31,18). Lampa je, dakle, označavala život i dostojanstvo dotične obitelji (usp.: Job 21,17; Jr 25,10).

Višenamjenska funkcija krova. Ulazna vrata kuće imala su ključeve (usp. Suci 3,25; Iz 22,22; 1 Ljet 9,27), uglavnom drvene (koji su izgledali poput "četkice za zube") i otvarala su se izvana. A uz to su bili i zasuni (usp. Ps 147,13; Izr 18,19).

Kuće su bile potpuno pokrivene, ali krov je bio ravan. U "gornju sobu" moglo se doći vanjskim, uglavnom kamenim stepenicama, ili nutarnjim drvenim stepenicama ili ljestvama. Krov kuće, budući da je bio ravan, morao je imati ogradu (Pnz 22,8). Koristio se i kao prostor za življenje: tako se za vrijeme ljetnih mjeseci na krovu moglo spavati i boraviti, kao što nekoliko biblijskih događaja govori o tome (1 Sam 9,25-26; 2 Sam 11,2; 2 Sam 16,22 čak govori da se i šator razapinjao na krovu). Osim toga, krov kuće se koristio i kao mjesto štovanja (Jr 19,13; vidi i Jr 32,29; 2 Kr 23,12; Sef 1,5; Dj 10,9), i kao mjesto za usprem žitarica ili plodova koji su se sušili, poput lana, kukuruza, smokava (usp. Jš 2,6), i kao mjesto odakle su se oglašavale novosti stanovnicima (vidi: Mt 10,27; usp.: Lk 12,3) ili žalosne vijesti (usp. Jr 48,38). Pojedini krovovi mogli su biti ožbukani tako da nisu propuštali kišu, ali bilo je i krovova koji su bili napravljeni od suhog granja poredanog po vodoravnim gredama te povezanog blatom pa su stoga prokišnjavali (o tome da je krov prokišnjavao govori Izr 19,13; 27,15). A budući da je granje bilo povezano blatom, na njemu je rasla i trava (vidi 2 Kr 19,26; Iz 37,37; Ps 129,6).

Kao što je rečeno, biblijski ljudi su živjeli u kućama, ali su bili svjesni da im je prava kuća i dom – onaj na nebu.

Izvor:
Svjetlo riječi