Objavljeno:
11. 06. 2018. 11:00

Bio jednom kralj na čije su kraljevstvo sa svih strana navaljivali neprijatelji. U svoj su zemlji vladali velik strah i nesigurnost. Stoga jednoga dana kralj dozove najboljega graditelja u svojem kraljevstvu i naredi mu:

Piše: Stjepan Lice

Sagradi mi velik i siguran grad. Toliko velik da sav moj narod može stati u njega i toliko siguran i da ga najjači neprijatelj ne može razoriti.

Kad su kralja izvijestili da je graditelj izvršio njegovu naredbu, on smjesta pođe razgledati njegovo djelo i uvjeriti se u njegovu vrijednost.

Kad vidje grad, kralj bijaše veoma zadovoljan. Visoke i debele zidine opasivale su grad. Njih je okruživao dubok i širok jarak ispunjen vodom. Most koje je bio postavljen preko jarka mogao se podići pa je i on štitio i onako sigurna i čvrsta vrata. Naširoko uokolo grada graditelj je dao posjeći šumu da se neprijatelj ne bi mogao neopazice približiti gradskim zidinama.

Kralj pohvali graditelja i reče mu:

Doista si najbolji graditelj u mojem kraljevstvu. Izvršio si moju naredbu u potpunosti

No graditelj mu reče:

Ne govorite tako, kralju, jer nisam zadovoljan svojim djelom.

Kako bi mogao biti nezadovoljan? Ta sagradio si najsigurniji grad na svijetu. Nijedan grad nije tako dobro utemeljen i zaštićen.

Da, kralju – reče graditelj – sve je to valjano uređeno. No, pogledajte: prema nebu, grad je potpuno otvoren.

Graditelju najizvrsniji – reče mu kralj – time što si grad prema nebu potpuno otvorio, upravo si ga time najbolje zaštitio.

Izvor:
Svjetlo riječi