Kolumnist: Pavo Filipović - Politički (ne)korektno
Objavljeno: 21. 11. 2017. 09:30
Dok suvremeno društvo sebi sve dopušta, sve opravdava, sve tolerira i za sve ima razumijevanja, za Crk­vu nema ni milosti ni milosrđa.

Crk­va bi, po mišljenju takvih, trebala prodati Vatikan i Sikstinsku kapelu, sve svoje građevine i umjetnine i dati ih siromasima, a s druge strane nitko od njih niti ne pomišlja na to da ustupi svoj novac sirotinji i da sa svojih bankovnih računa šalju potrebnima ili da pozovu Billa Gatesa, Donalda Trumpa, arapske šeike, ruske oligarhe, zapadnjačke tajkune da oni ustupe svoje bogatstvo drugima.

Ima nešto proročko u tome što je papa Franjo na svojoj prvoj misi s narodom tumačio ulomak iz Ivanova evanđelja u kojem se govori o preljubnici, ženi koju su licemjeri Isusova vremena htjeli kamenovati. Žena uhvaćena u preljubu pred licemjerima – slika je to današnje ranjene Crk­ve pred suvremenim licemjernim svijetom koji ni za što drugo nema milosrđa doli za svoje vlastite izopačenosti. Franjo dolazi na Petrovu stolicu u vrijeme kada je njegov prethodnik, umoran i istrošen, dao ostavku na službu. Kako li je samo Crk­va za vrijeme pontifikata Benedikta XVI. bila kamenovana! Nažalost, suvremeno društvo još nije shvatilo poruku milosrđa pape Franje. To se, u Crk­vi i izvan nje, vidi po očekivanjima koja se stavljaju pred njega: dokidanje celibata, dopuštanje sklapanja istospolnih brakova u Crk­vi, pričest za rastavljene i ponovno civilno vjenčane, dopuštanje kontracepcijskih sredstava i pobačaja itd.

Na jednom chat forumu koji raspravlja o Godini milosrđa netko je napisao: Ako Papa i dalje bude odbijao dopustiti uporabu sredstava za sprečavanje trudnoće kao moralno prihvatljivu stvar, ne treba se ni tužiti što u Africi, Latinskoj Americi i Aziji ljudi gladuju. To je farizejski i nemilosrdno. Ako to ne dopusti, Papa nema što o milosrđu govoriti. Za spomenutog chatera, koji sebe u daljnjemu tekstu opisuje kao ksenofilnog ljevičara, milosrđe se iskazuje u dopuštenju Vatikana katolicima uporabe prezervativa i sličnih sredstava. Autor zaboravlja da je na svijetu 1,5 milijarda katolika, od kojih je tek jedan dio praktičnih krš­ćana koji se drže odredbi svoje Crk­ve, a ostatak čovječanstva su pripadnici drugih kršćanskih konfesija i drugih religija, agnostici, ateisti i dr., koji ne mare za zakone i propise Katoličke Crk­ve, a osim toga sasvim ispravnom drži maltuzijanističku teoriju. Ovaj primjer vrlo dobro ilustrira što suvremeni čovjek podrazumijeva pod milosrđem.

Nažalost, suvremeno društvo još nije shvatilo poruku milosrđa pape Franje. To se, u Crkvi i izvan nje, vidi po očekivanjima koja se stavljaju pred njega

Svjetovno milosrđe je milosrđe prema životinjama, bez dovoljnoga milosrđa prema čovjeku. Milosrđe prema tjelesnoj bijedi, bez milosrđa prema duhovnoj bijedi ljudi. Milosrđe prema sebi, bez milosrđa prema drugima. Ono je u sebi proturječno i kao takvo nema nikakve veze s kršćanskim poimanjem milosrđa. O tome koliko je ono paradoksalno, svjedoči i planetarno oduševljenje izazvano povijesnim mea culpa činom Ivana Pavla II. koji je bio prvi papa u povijesti koji je molio za oproštenje zbog svih zloporaba koje su katolici u povijesti počinili u ime vjere. No, usprkos tomu oduševljenju: Turci se nisu ispričali za preko milijun i pol pobijenih Armenaca i za svu bol koju su nanijeli kršćanima Istoka i Zapada u svojim nasilnim osvajanjima tijekom stoljeća; Engleska i Nizozemska se nisu ispričale za tisuće pobijenih katolika i spaljenih ili porušenih samostana, župnih crkava i oratorija u zoru reformacije; Francuska se nije ispričala za vandalizam i grozote počinjene nad katolicima u jeku Francuske revolucije; Židovi se nisu ispričali za organizirani progon prve kršćanske zajednice i agitiranje kod rimskih vlasti protiv kršćana; komunisti i nacisti se nikada nisu ispričali za milijune pobijenih kršćana po logorima; anticrk­vene organizacije se nikada nisu ispričale za montirane afere, medijske kampanje i laži protiv Crk­ve itd.

Kako bi se milosrđe doživjelo, potrebno je oprostiti, ali i moliti za oproštenje, što ponekad zna biti i teže negoli oprostiti. Godina milosrđa aktualnija je nego ikad, jer je suvremeni svijet zarobljen ili u jeftinom milosrđu ili u nemilosrđu. Papa Franjo spasonosno provocira Crk­vu i ostali kršćanski svijet da oni prvi budu pokornici koji traže oproštenje (Lice milosrđa, 17), a svijet da se napokon odupre napasti nedužnosti. Godina milosti Gospodnje je već proglašena i otvorena! Blago milosrdnima, oni će milosrđe zadobiti!

Izvor:
Svjetlo riječi