|
|
|
Upoznajmo druge
|
JUNAKINJE IZ RUDNIKA SIGLO XX - Crkva utočište progonjenih |
|
|
 Suočena s neljudskim strukturama Crkva nema pravo na šutnju
Piše: Alen KRISTIĆ
Novi nas zavjet obvezuje na priklanjanje žrtvama jer su otpisani i beznačajni ljudi za Boga najvažniji. Štoviše, utjelovivši se, Bog je na sebe preuzeo ulogu žrtve. Solidarizirajući se s njihovom bijedom, Isus je napuštenima donio Božju nazočnost. Isusovo uskrsnuće objava je nenasilne pobjede nevine žrtve nad zlim progoniteljima. No, kao božanski brat napuštenih, Isus nije spašavao svojom nadmoći nego solidarnom supatnjom: "Njegove nas rane iscijeliše" (Iz 53,5). Gledajući Raspetoga, i Dietrich Bonhoeffer uviđa: "Samo Bog koji pati može pomoći."
Zadaća je Crkve i danas ići onamo kamo je išao Isus, odnosno Božju nazočnost donijeti žrtvama suvremenih nepravednih društveno-političkih sustava. Uostalom, kraljevstvo Božje se ne začinje u višim slojevima nego na marginama društva.
No, ni Crkva ne može spašavati žrtve društveno-političkom nadmoći nego jedino solidarnom supatnjom: Samo Crkva koja pati može pomoći. A to uključuje beskompromisnu spremnost da u svakom trenutku prokaže tlačitelje i nipošto ne stane na njihovu stranu, izvlačeći korist iz društveno-političkih sustava u kojima, odvojeni jedni od drugih, bogati postaju sve bogatiji, a siromašni sve siromašniji.
Napomena!
Ovo je samo dio teksta objavljenog u tiskanom izdanju revije Svjetlo riječi. Molimo Vas da se pretplatite i slat ćemo Vam reviju na kućnu adresu.
Slijedite ovaj i ispunite podatke o sebi. |
|
|
|
|
