Svetac mjesec

Sveti Donat (†811), zadarski biskup

25. veljače

Izgubljeni u davnini

Previše je priča, a da bi se u toj gužvi i mnoštvu i duh sačuvao

Piše: Grozdana CVITAN

Da nije prekrasne crkve rađene prema nekim još poznatijim uzorima (uzora nam, uistinu, nikad nije manjkalo), čini mi se da bi sa svetim Donatom situacija bila vrlo dramatična. Vlada uvjerenje da je sa svojih diplomatskih putovanja donio neke vrlo vrijedne relikvije u Zadar, ali tko je uistinu bio i po čemu je zaslužio svetost teško je danas razabrati u neke povijesne daljine. Nije po tome izuzetak.
Možda je najslavniji od ljudi iz naših krajeva (ma što pod tim našim podrazumijevali) s prepoznatljivom nebeskom adresom svakako sveti Jeronim oko čijeg se rodnog mjesta otima cijela istočna jadranska obala. Jer svi bi da je njihov, a objektivno sve su tvrdnje ipak samo pretpostavke jer mu se to rodno mjesto izgubilo negdje u povijesti. Možda više ni ne postoji kao mjesto nego tek ledina, ostaci ostataka, jednostavno zaborav.

Slično je i sa svetim Maksimom (spomendan mu je 22. veljače), porečko-pulskim biskupom i ravenskim nadbiskupom (uz njega se u krš­ćanskom svijetu prvi put spominje riječ nadbiskup) koji je u Puli dao sagraditi Gospinu crkvu Maria formosa. Iako slavljenje svetog Maksima nalaže stari statut grada Pule, tragovi koje je ostavio prije pripadaju graditeljstvu, vjerojatno i diplomaciji, ali od svega drugog kao da su tragovi izgubljeni. Iako mu povjesničari pripisuju mnoga (izgubljena) djela, sigurno je da se taj prijatelj cara Justinijana i pape Vigilija pokazao kao čovjek vješt financijama i spretan u urbanim intervencijama. Rođen u okolici Rovinja, svoje je talente iskoristio kako bi ga kao kandidata nametnuta izvana prihvatili u Ravenni nakon smrti biskupa Viktora 545.

Napomena!

Ovo je samo dio teksta objavljenog u tiskanom izdanju revije Svjetlo riječi. Molimo Vas da se pretplatite i slat ćemo Vam reviju na kućnu adresu. Slijedite ovaj link i ispunite podatke o sebi.