Slovo po slovo

Slikorezi

Koliko god često suprotstavljene svaka u sebi i prema ostalima, tri tzv. velike monoteističke religije – židovstvo, kršćanstvo i islam – religije knjigē, jednodušno drže da je Bog ušao u ljudsku povijest, da je govorio ljudima i da su njegove riječi zapisane. Tako danas imamo svete tekstove koji su nekoć davno – kako im ime kazuje – satkani (lat. texere – tkati; textum – tkivo, platno) odnosno istesani (sanskr. taksati – graditi, taksan – tesar). Gdjekad se njihova građa najprije usmeno prenosila, a tek nakon što bi se tekst ugradio u život zajednice i tako ovjerio, bio je zapisan. Tim vratolomno rizičnim poduhvatom svetim je tekstovima ovjekovječena aktualnost i osigurana stabilnost u vremenu i prostoru.

Kako je koji narod pisanje poimao, tako ga je nazvao. Bugarski monah Crnorizac Hrabar u 9/10. st. piše (O pismenima)da su Slaveni i prije pokrštenja pisali črtami i rezami, vjerojatno na kori drveta (otuda bukvar), a da je to pismo zacijelo bilo slikovno, kazuje činjenica da svi Slaveni imaju neku od inačica glagola pisati, čiji indoeu. korijen peiќ- znači "praviti šare, bilježiti urezivanjem ili bojenjem"; otuda nam i uskrsna pisanica, a i pisanje ikona.Iz istoga su korijena izrasli grč. poikílos – šaren(Poikílē stoâ – Šareni trijem u antičkoj Ateni) te lat. pignus – zalog, jamstvo (ono što je zabilježeno), pingere – slikati, i pictura – slika, čemu je bliska i naša pjega, a da ne govorimo o dalmatinskom pituranju.

Mnogo je više jezika koji pisanje shvaćaju kao urezivanje. Prije svih, Grci su egipatska slova nazvali hijeroglifima jer su smatrani svetima (hierós), a bila su izdubljena (glýphō) u podlozi. Njihov pak glagol gráphō – pišem, kao i imenica grámma – slovo, istoga je davnoga porijekla kao i naša riječ ždrijeb – (izvorno) štapić na koji su se urezivale crte (kao znak obveze, duga). Nadalje, alb. shkruaj, hrv. škrabati,njem. schreiben, franc. écrire i sve ostale germanske i neoromanske izvedenice koje znače pisati odraz su lat. scríbere (otuda i neophodna skripta) – pisati, koji je nikao iz istog indoeu. korijena kao i naše rezati. Slično i engl. glagol write potječe od indoeu. korijena *wrei – (raz)derati, kao i njem njem. reißen – derati, i ritzen – grebati, strugati, a bliski su mu, čini se, i naši obraz, razina i (po)raziti (u značenju sjeći, ubijati).

Koliko samo muke da se poruka čuje i zapiše! A tek da se pročita i shvati!

Ivan NUJIĆ