Roditeljima i djeci - O cvjetanju, suncu i ljepoti

San plavog irisa

Piše: Dominika ANIĆ

– Predugo li traje ova zima – tužila se lukovica plavoga irisa svojoj susjedi lukovici crvene gladiole. Jedva čekam proljeće i sunce – uzdahnu s čežnjom iris. – Slažem se – reče gladiola – već mjesecima spavamo u zemlji, nit vidimo sunca ni mjeseca. Ali takav je naš život. Većinu ga provedemo u tami. Uzalud nam se tužiti – pomirljivo će gladiola. – Za cvjetanje se tako dugo pripremamo. Ali kad jednom procvjetamo, onda je to slavlje ljepote, zar ne?
– Ma, ne tužim se ja na svoj život – nadoda lukovica plavoga irisa – samo ne mogu izdržati ovu čežnju, ovaj san koji me mjesecima opsjeda, za suncem, kišnim kapima, za cvjetanjem, mirisom proljeća i zadivljenih ljudskih pogleda. Vidiš da sam sva nabubrila od života.

– Strpi se još malo – ponuka je gladiola – ti ionako izrasteš među prvima. Odmah poslije jagorčevina, zumbula i tulipana. Evo ih tu uz nas. Vidi kako su strpljivi, zumbuli plavi, rozi i bijeli, tulipani raznih boja, nježne anemone… I zemlja je još hladna. Gore na površini možda ima i mraza – govorila je gladiola. Znaš da svaka od nas sniva svoj vlastiti san, o tome smo već razgovarale, i snovi nam se uvijek ostvare. Toplina sunca i proljeća nas dozovu i mi se svake godine iznova odazovemo životu, cvjetanju…

Napomena!

Ovo je samo dio teksta objavljenog u tiskanom izdanju revije Svjetlo riječi. Molimo Vas da se pretplatite i slat ćemo Vam reviju na kućnu adresu. Slijedite ovaj link i ispunite podatke o sebi.