Riječ čitateljima

Radosno i skrovito

Vrijeme korizme je vrijeme molitve, milostinje, posta i odricanja. Dobro je podsjetiti se što o postu kaže Evanđelje: "Kad postite, ne budite mrki poput licemjera, koji izobliče lice da ih zapaze ljudi kako poste. (…) Ti kad postiš, namaži glavu i umij lice da te ne vide ljudi gdje postiš (…) I Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, uzvratit će ti" (Mt 6,16-18).

Otkad je u našoj zemlji pseudoreligija svojim izvještačenim religijskim praksama zagospodarila javnim životom, postovi i odricanja se razumijevaju kao vanjski znakovi potvrde nečije vjere ili pripadnosti određenoj vjerskoj skupini. Podrazumijeva namršteno, mrzilačko lice prema onima koji drukčije vjeruju kako bi se dokazali pred svojima. Istodobno, oni su i izraz religijskog formalizma kojim se pokušava prekriti ili barem umanjiti odgovornost za zla na osobnoj ili kolektivnoj i društvenoj razini. Kao da se čestim postovima, umnažanjem molitvi i klanjanja mogu opravdati svi ideološki, moralni i stvarni mrakovi u kojima se živi.

Citirani tekst iz Evanđelja poziva na drukčije shvaćanje posta i odricanja. Ono bi trebalo biti ne samo radosno i ponizno, već i "skrovito", bez parada, izvještačene pobožnosti i obrednog spektakla, bez onog namještenog duhovnjaštva koje ispod privida optimizma krije neslobodu i strah od radosti života. Korizmeno odricanje, suprotno praksi mnogih suvremenih pobožnjaka, znači upravo odricanje od primitiviziranja i banaliziranja vlastite vjerske prakse, od vlastitih zabluda i gluposti na osobnoj i kolektivnoj razini, od iskrivljenih i ružnih slika Boga koje ne podnose druge – od svakog zla.

Odricanje koje ostaje isključivo na razini narcisoidnog uvježbavanja vlastitih voljnih mogućnosti ili pukog ispunjavanja crkvenih propisa i zapovijedi nema nikakvog uporišta u Evanđelju koje u prvi plan stavlja odricanje od sebeljublja, moći i nasilja nad drugima, odricanje i od duhovnoga nasilja nad drugima. Tek onda će i druga naša odricanja – javna ili skrovita – zadobiti viši smisao i senzibilizirati nas za drugoga, za više stvari i za Boga.

Drago BOJIĆ