|
|
|
Reportaža
|
Špionička idila
|
|
|
 Zadnji rat Špioničanima nije oduzeo ljudsko dostojanstvo, nije uspio promijeniti njihov izvorni karakter i presvući ih novim ruhom mržnje i prezira
Tekst i snimke: Boris DIVKOVIĆ
Ne samo o ljudima nego i o pojedinim krajevima često iznosimo prebrze, neprovjerene i paušalne zaključke, stavljajući ih u okvire općih pojmova, s vrlo uskim "izlaznim vratima". Jedan u nizu takvih pojmova pod koji se svode određeni krajevi jest i pojam "katolički". Sudbina župe Špionice - ta pobogu iz zaselka Jošak, reći će se, potekao je narodni heroj Ivan Marković-Irac, komandant Narodnooslobodilačkog pokreta i narodni heroj bivše Jugoslavije, što se može uzeti kao jasan pokazatelj stremljenja špioničkog duha u prošlosti - kao da nije mogla biti drugačija nego da se obilježi kao manje katolička, često i u klerikalnim krugovima. Ipak, ostaje nejasno što je mjerilo takve kvalifikacije, što je to ono apsolutno katoličko po čemu bi određeni kraj bio označen više ili manje takvim.
Slično je i s "bojenjem" krajeva nacionalnim bojama. Ponovno pod nejasnim, možda ne toliko nejasnim koliko manjkavim, neautentičnim i povijesno neutemeljenim kriterijima, Špionica biva svrstana u kategoriju "manje naših". A ona je i katolička i hrvatska i bosanska.
Napomena!
Ovo je samo dio teksta objavljenog u tiskanom izdanju revije Svjetlo riječi. Molimo Vas da se pretplatite i slat ćemo Vam reviju na kućnu adresu.
Slijedite ovaj i ispunite podatke o sebi. |
|
|
|
|
