Razgovor

Tomáš Halík, filozof religije

Dalekima blizu

Zrela vjera nije "čvrsto uvjerenje" nego umijeće "živjeti s tajnom" i izdržati mnoga pitanja na koja sada nemamo odgovora i na koja ćemo dobiti potpuni odgovor tek u vječnosti

Razgovarao: Jozo DŽAMBO

Nedavna smrt pisca, političara i humanista Václava Havela skrenula je pažnju i podsjetila ponovo na Češku, a posebno na njezinu povijest u kojoj se u proteklome stoljeću ističu sljedeći datumi: 1918. stvaranje države (kao Čehoslovačke) nakon propasti Austro-Ugarske Monarhije; 1938. njemačka okupacija; 1948. preuzimanje vlasti od strane komunista; 1968. tzv. "Praško proljeće" kao pokušaj liberalizacije društva, pokret koji je ugušen intervencijom Sovjetskog Saveza i članica Varšavskog pakta; 1989. "baršunasta revolucija" koja je stvorila prijelaz od realnog socijalizma prema demokraciji, te konačno 1993. mirno razdruživanje države na Češku i Slovačku republiku.

Godine 2001. Češka je brojila 10,2 milijuna stanovnika, od kojih se oko 2,7 milijuna deklariralo kao katolici; broj prakticirajućih katolika znatno je manji. Češka danas slovi kao "najateističkija" zemlja u Europi. Ovakvom pečatu pridonijeli su specifična češka povijest, a zatim i komunistički sustav koji je u ovoj zemlji bio izrazito rigorozan.

O položaju Crkve i vjerskoj situaciji u ovoj srednjoeuropskoj zemlji, koja je u prošlosti imala veliku važnost za naš kao i za čitav južnoslavenski prostor, razgovarali smo s Tomášom Halíkom, čovjekom koji svojom biografijom, djelovanjem i intelektualnim angažmanom suvereno prelazi granice ne samo svoje zemlje.

Tomáš Halík rodio se u Pragu 1948. godine. Studirao je sociologiju, filozofiju i psihologiju. Kako mu kao politički "nepouzdanom elementu" nije bila moguća sveučilišna karijera, zaposlio se kao psihoterapeut za ovisnike o drogi. Paralelno s tim poslom tajno je studirao teologiju i bio aktivan u "ilegalnim strukturama Katoličke crkve". Godine 1978. tajno je zaređen za svećenika u nekadašnjoj Njemačkoj Demokratskoj Republici (DDR). U osamdesetim godinama prošloga stoljeća bio je jedan od najbližih suradnika praškog kardinala Františeka Tomášeka. Tek nakon političkih promjena u Čehoslovačkoj 1989. i tzv. "baršunaste revolucije" Halíku je omogućen javni nastup na sveučilištu, u crkvi i u medijima. Pored mnogih drugih aktivnosti bio je i vanjski savjetnik predsjednika Havela.

Halík je završio postdiplomski studij na Papinskom Lateranskom sveučilištu u Rimu i habilitirao praktičnu teologiju u Breslavi (Poljska) i sociologiju u Pragu. Bio je generalni tajnik Češke biskupske konferencije (1990-93). Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je savjetnikom Papinskog vijeća za dijalog s onima koji ne vjeruju. Predaje sociologiju na Karlovom sveučilištu u Pragu i predsjednik je Češke kršćanske akademije. Kao profesor i predavač gostovao je u mnogim zemljama na svim kontinentima. Godine 2002. dobio je američku nagradu za toleranciju, 2003. austrijsku nagradu Kardinal König, a 2010. nagradu Romano Guardini koju dodjeljuje Katolička akademija u Bavarskoj u Münchenu.

Halík je plodan i kao pisac, posebno na području filozofije i sociologije religije. Njegova knjiga Vzdáleným nablízku (Dalekima blizu, u njemačkom prijevodu Geduld mit Gott [Strpljenje s Bogom]) proglašena je najboljom teološkom knjigom u Europi za 2009-2010.

PDF izdanje!

Cijeli razgovor možete pročitati u pdf izdanju.