Prikaz knjige

Čudesna milost Philipa Yanceya

Philip Yancey, Zašto je milost tako čudesna?, Bono Records, Rijeka 2012., 278 str.

Početkom ove godine u izdanju riječke nakladničke kuće Bono Records objavljena je knjiga Zašto je milost tako čudesna Philipa Yanceya, jednog od najčitanijih kršćanskih autora današnjice.

1. Kriza religioznih institucija postala je najuočljiviji znak vremena. Svi fenomeni poput svećeničke pedofilije, islamskih diktatora i terorista, političke zloporabe vjere i religije, klerikalne nevjerodostojnosti, vjerničkog kultnog formalizma, rubne i distancirane religioznosti, anticrkvenog i antireligioznog senzibiliteta, agresivnog ateizma, imaju svoj korijen u religioznoj institucionalnoj tromosti i neadekvatnoj prilagodbi trenutku. Institucionalna kriza najviše se reflektira u nedostatku klerikalnih zvanja na kojima počiva ta institucija, a ta kriza zvanja ima u sebi pogubnu poruku: ne želim biti kao ti, ne želim te imitirati, nasljedovati.

Religije se organizacijski redovito kaleme na postojeće društvo, a suvremene tradicionalne religije institucionalno pripadaju nekom drugom, starom, bivšem vremenu i stranci su u suvremenom svijetu; po formi organizacije su despotske, demokracija im je najopasnija za tip njihove organizacije, tamo gdje društveno dominiraju pogodan su teren za diktatore i otežavaju demokraciju i afirmaciju ljudskih prava, osobito žena. Pokušaji reformi poput II. vat. sabora u Katoličkoj crkvi nisu uspjeli i taj Sabor zapravo se može proglasiti ugašenim. Nadobudni analitičari suvereno prorokuju da primjerice Katolička crkva više nema što reći, a kršćanstvo ima.

U takvoj religioznoj paradigmi knjiga Philipa Yanceya Čudesna milost s egzistencijalnom vjerničkom lakoćom otkriva samo dno krize vjere i Crkve u području milosti, u području ljudskog sudbinskog susreta s Bogom koji dolazi, iz kojega zapravo nastaje sav fenomen vjere, Crkve, religije. Vjera i Crkva moraju ostati povezane s tim izvorom, izvorne i neopterećene ikakvim tragom povijesti, sve što na tome iskustvu nastaje mora mu služiti i nikako ne smije postajati nekom svojom svrhom. Sve zdanje u kojemu se taj trag milosti ne reflektira mora doći u krizu i propasti da bi nešto novo nastalo. "Evo, sve činim novo!" (Otk 21,5). Ova knjiga je izvrsna dijagnoza i još bolji putokaz u suvremenoj krizi vjere i Crkve i zato je uspješnica.

2. Knjiga Philipa Yanceya Čudesna milost je tip knjige kakva se u povijesti čovječanstva u svim kulturama najradije čitala. Usporedba, oponašanje (mimezis) jedna je od najsnažnijih čovjekovih potreba kojom želi saznati što drugi misle o onome što njega zbunjuje i opterećuje. Zato je i ova knjiga bestseler – uspješnica. Knjiga polazi od onoga što zanima, žulja, boli i izaziva čitatelja ovoga trenutka i u tu radoznalost servira razne primjere koji čitatelja rješavaju i uvode u dijalog s autorom i navedenim prizorima. Zato je ta knjiga po žanru literarna, čitljiva, nije dakle neki institucionalni katekizam ili kompendij, nije nimalo suhoparna jer živo i živahno, egzistencijalno i obraćenjski vodi vjernika da analizira, dijagnosticira i dođe do zdrave životne orijentacije. Normalno čitatelju se oživljavaju prizori iz vlastitoga života koji evidentiraju tu tematiku i zato je ova knjiga duhovno vrlo dinamična i produktivna.

3. Knjiga Philipa Yanceya Čudesna milost u kontekstu suvremene krize vjere i religije pretražuje fenomene iskustva i onda s literarnom radoznaloš­ću ide tragom novovjeke rasprave tipa Krist da, Crkva ne, vjere bez religije, zaborava Boga i dominantnog osjećanja bolne prisutnosti osjećaja Božje odsutnosti (Laing). Temeljna dinamika religioznog života je neizbježno okamenjenje vjere u religioznoj instituciji s groznim reciprocitetom iskustva vjere i snage institucije. Kada je institucija na vrhuncu snage i moći, ostaje bez svoga temelja – vjere. Tada se nasljedovatelji (lat. sequor, secuti = sekte) vraćaju izvorima milosti, sukobljavaju se s institucijom i napuštaju je (šizma, apostazija) ili je reformiraju (Isus, Franjo iz Asiza, II. vatikanski sabor!).

Kršćanske institucije na čelu s Katoličkom crkvom su umorne jer su zaboravile milost u kojoj vjera raste, svele su se na Zakon naspram kojemu je Isus naviještao vrijeme milosti, u smrtnoj su krizi jer nisu prostor milosti. Milost je zapravo sav svekoliki Božji ulazak u svijet, na doživljenu milost čovjek uzvraća vjerom – milost je Božji dar, vjera čovjekovo uzdarje. Srž suvremene krize vjere je progon milosti snagom institucionalnog oktroiranja vjere, isto kao što je u Isusovo vrijeme Zakon uzurpirao prostor milosti koji Isus svojim poslanjem ponovno uspostavlja. Može li se institucija reformirati ili mora propasti poput rimskog ili komunističkog carstva, nije pitanje na koje odgovara Philip Yancey u Čudesnoj milosti, on radije ide tragom ljudske žudnje za milošću i otkriva uzroke zbog kojih je tako malo ima u svijetu i naviješta, da, upravo naviješta, spasenjski oglašuje kako se ulazi, vraća i živi u prostor milosti.

Ivo MARKOVIĆ

Informacije i narudžbe:
Cijena 119 kn (31 KM)
278 str., 14x20 cm, meki uvez
Bono Records
Osječka 74/D
HR-51000 Rijeka
www.bonorecords.com
info@bonorecords.com
tel. +385-95-907-8996

Razgovor s vlastitom dušom

Bonaventura, Razgovor sa samim sobom. O četirima duhovnim vježbama, (prev. Stjepan Pavić), Demetra, Zagreb 2011, 200 str.

Koncem prošle godine poznata nakladnička kuća Demetra objavila je bilingvalno izdanje djela Svetog Bonaventure Razgovor sa samim sobom. Riječ je o promišljanju velikog franjevačkog mislioca iz 13. stoljeća, crkvenog naučitelja i jednog od vodećih teologa toga doba o četirima duhovnim vježbama u kojima duša upire zraku razmatranja na četiri područja: na svoju nutrinu, na izvanjske stvari, na niže stvari i na više stvari. Ove meditacije su pisane kao dijalog između čovjeka i duše u kojemu se mišljenje sv. Bonaventure pokazuje kao traganje za mudroš­ću, shvaćenom kao mistično gledanje Boga i kušanje njegove ljubavi. Bonaventura se u povijesti Franjevačkog reda toliko visoko vrednuje da ga mnogi smatraju drugim utemeljiteljem Reda, koji ga je sačuvao od duhovnjaštva i otvorio knjizi. U isto vrijeme mistik i čovjek koji je cijenio intelektualni rad. Filozofiji ne niječe njezin posebni put i odvojenost od teologije, ali joj ipak daje samo ulogu prijelazne stepenice na putu duše prema spoznaji u ljubavi. Knjigu je s latinskog dobro i stručno preveo fra Stjepan Pavić, klasični filolog, pisac, prevoditelj, kolekcionar (Galerija slika Šimun) i dugogodišnji profesor latinskog i grčkog jezika na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom.

Hrvoje VRANJEŠ

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Iz pogovora Juliana Kaupa OFM

"Isus Krist stoji u središtu bonaventurinskog mišljenja. On je središte cjelokupne stvarnosti. Sve se teme kreću koncentrično oko njega kao središta. I u svim varijacijama Svetac vrti tu osnovnu temu. Sa svih strana uvijek iznova ukazuje on na taj cilj. Nastoji pokazati moguće putove ka Kristu. Krist, Riječ, Logos, središte svega bitka, početak je i kraj. Tako sveti Bonaventura promatra i tijek povijesti čovječanstva kao snažnu dramu između Bogočovjeka i povratka čovječanstva kući. U toj drami ljudi su suigrači za svoju sreću ili svoju propast. Dok je za aristotelovski obrazovana mislioca ključno da se uvijek nanovo divi svijetu, ovdje u prvi plan stupaju odluka o spasenju i poziv na spasenje, prema kojima se čovjek zbog istočnoga grijeha nalazi u tragičnome sukobu. Od očiš­ćenja preko prosvjetljenja on biva vođen k miru, mudrosti i ljubavi. Mišljenje služi svojoj pravoj zadaći, postaje oruđe spasenja. Kršćanska filozofija želi čovjeku objaviti Boga i vratiti ga njegovu ishodištu."

Ekonomija i religija

Novi broj međunarodnog teološkog časopisa Concilium govori o odnosu ekonomije i religije. To čini svjestan problema u kojima se nalazi svjetska ekonomija, ali i temelja na kojima počiva kapitalizam sa svojim slabostima i nehumanom proizvodnjom društvene nejednakosti. Guranju svijeta u siromaštvo pridodaje se i jedna druga opasnost kojoj je čovječanstvo izloženo: gubitak povjerenja na kojemu počiva i sam ekonomski sustav. Teološki govor ovog časopisa o ekonomiji nastoji se utemeljiti ne isključivo u okviru moralnog nauka koji bi sigurno ostavio dojam idealističkog pristupa, koji na stvarnost gleda samo odozgo, nego svoj pristup gradi u prostoru interdisciplinarnosti.

U problematiku odnosa religije i gospodarstva koja su ipak dva odvojena područja, uvodi nas članak Junga Mo Sunga. Donosi kritiku ekonomije iz perspektive religioznih vrednota i vjerskih naučavanja. Svjetsko tržište unatoč strogoj odvojenosti od religije ima svoju vlastitu duhovnost koja vlada strahom i izrabljujući, žrtvuje čovjeka. Kako stoji kapitalistički svijet pred Bogom milosrđa donosi nam u svojim razmišljanjima Erik Borgman, a neobičnu poveznicu čini u svome tekstu Enrique Dussel pišući o ekonomiji i euharistiji. Kritiku raznih koncepcija ekonomskog razvitka i shvaćanje razvitka kao slobode donosi peruanski teolog Javier María Iguíñiz Echeverría. Urugvajska ekonomistkinja Elena Lasida zagovara socijalnu i solidarnu ekonomiju koja omogućuje vjeru u jednu bolju zemlju te poziva da se radi na stvaranju onih preduvjeta koji su potrebni da bi takva zemlja mogla postati stvarnošću. Néstor Míguez istražuje odnos između milosti i ekonomije kod Pavla, a profesor crkvene povijesti Mathijs Lamberigts razmišlja nad Augustinovim naukom o dvjema državama. Feministički pogled na ekonomiju donosi Ina Praetorius, dok Johan Verstraeten razmišlja o slučaju Kompendija socijalnog nauka Crkve i enciklike Caritas in veritate. Teološki forum donosi tri teološka ogleda od kojih je nama najzanimljiviji onaj Norberta Recka o teološkom buđenju u bivšoj Jugoslaviji.

Hrvoje VRANJEŠ