|
|
|
|
|
 Kad je 1963. završila „akademska godina“ poslao je fra Miroslav Kasapović petoricu studenata u Kreševo da raščišćavaju teren za gradnju nove crkve. Bili su to fra Smiljan Radić, fra Marko Šteko, fra Ćiril Domazet, fra Pavo Kudić i fra Filip Zubak.
U to vrijeme nije se moglo provoditi slobodno vrijeme sjedeći ispred televizora, jer je taj aparat bio rijetkost. Ipak bilo nam je zanimljivo u društvu starih „ujaka“. Posebno zanimljiv bio je fra Striko (fra Bono Ostojić). Pričao nam je kako ga je, kao „dijaka“ gvardijan slao navečer u crkvu da pogasi svijeće oko odra nekoga umrlog fratra, a on je prvo brižno ispitivao, vrti li pokojnik brkovima… pa trk tamo… trk nazad dok sve ne pogasi.
Iz novije prošlosti bila je interesantna njegova priča o noćnim susretima s mladim Ivom Lolom Ribarom. – Bio je to neki novi Nikodem, a razgovor se vodio noću u jajačkom samostanu.
Tako u jednom razgovoru rekao mu je Lola: - Fra Bono! Nemoj misliti da sam otišao u partizane da progonim one koji vjeruju u Boga; jer i ja bih želio vjerovati ali ne ide. Imam na tom području teških problema. Ako ti, fra Bono, vjeruješ u Boga kako bih ja želio, onda blago tebi!
Tako su razgovarali Striko i Lola.
Pripreme za zasjedanje AVNOJ-a bile su u tijeku, a Lola je poginuo na Glamočkom Polju. Lola je u svom kovčegu čekao u grobljanskoj kapeli u Jajcu. Poslije zasjedanja AVNOJ-a odvukli su ga nekuda u šumu a po završetka rata prenijeli su ga u Beograd.
I o toj cermoniji ispraćaja svoga noćnog sugovornika, „Nikodema“, ispričao nam je Striko, kako je namjeravao ispratiti Lolu na ukop negdje u šumu, opremljen u roketu i sa štolom. Tada je Tito poslao nekog kapetana da Striki rekne da neće biti vjerski sprovod. Striko mu je odgovorio da na taj način želi iskazati poštovanje svom „najinteligentnijem sugovorniku“. Kapetan se vratio „bez teksta“, a Tito je ostao namrgođen. A onda je došao pop Zečević, koji je otprije bio s partizanima, i rekao Striki: - Fra Bono, on se nije ni ispovedao, ni Sveto Pričešće primio. Neka ga vrag nosi!
Striko u sebi pomisli: neka bude po tvome! – i Striko skine „svetu halju“. Tito se razvedrio, pa odvukoše Lolu nekuda u šumu da čeka svršetak rata.
Tako je Striko pričao o ovom rastanku sa svojim „Nikodemom“.
Bunar, siječanj 2010.
Filip ZUBAK
Fra Bono Ostojić (Vranci župa Kreševo, 1893. – Kreševo, 1969). Krsno mu je ime bilo Anto a roditelji su mu bili Franjo Ostojić, kovač a kasnije rudar, i Jelka r. Čabrić, tkalja. Osnovnu je školu završio u Zenici, malu gimnaziju u Visokom 1906-1915. (maturu položio 1916), teologiju u Sarajevu 1915-1918, bio zaređen za svećenika 1918. Bio je kapelan u Bugojnu (1918-1923) a zatim nastavnik Franjevačke gimnazije u Visokom (1923-1926): predavao je latinski i hrvatski jezik i bio I. potprefekt. Župnik je bio u Novom Šeheru (1926-1931), Šapcu (1931-1937), Kiseljaku (1937-1940). Bio je gvardijan i ujedno župnik u Kreševu (1940-1942) i u Jajcu (1942-1945), te gvardijan u Sarajevu (1945-1946), zatim ponovno župnik u Kiseljaku (1946-1950). Definitor je bio u tri navrata. Od 1950. do 1958. boravio je u Sarajevu kao prvi predsjednik Udruženja katoličkih svećenika „Dobri pastir“, kojemu je bio suosnivač. Od 10. II. 1959. do smrti boravi u Kreševu.
Ostojić se osobito istakao svojim radom u vrijeme rata u Jajcu, gdje je pomirljivim stavom i pomaganjem ljudima bez obzira na konfesionalnu pripadnost stekao povjerenje i priznanje. Time je došao u vezu s istaknutim ljudima NOB-e pa je bio potpredsjednik „Narodnog fronta“ u Jajcu za vrijeme rata, te ujedno prisustvovao i II. zasjedanju AVNOJ-a i I. skupštini ZAVNOBiH-a. Ekumenski i ljudski stav je zadržao i nakon rata pa je 1955. odlikovan Ordenom bratstva i jedinstva I reda. Pri osnivanju Udruženja „Dobri pastir“ naglasio je da u njemu nema mjesta onima koji bi bili protiv Crkve ili njezine hijerarhije. Svojim tihim djelovanjem on je znao stvarati i uspješno njegovati kontakte s ljudima na vlasti s ciljem da pomogne drugima. - Neki njegovi govori i pisani radovi objavljeni su u reviji Dobri pastir (1950, 1951, 1955, 1956, 1960) te u kalendaru Dobri pastir (1952). LITERATURA: K. KARIN: Skromno djelovanje čovjeka, uzor-svećenika i rodoljuba. Dobri pastir, 9 (1959), 307-312 - ISTI: Nekoliko sjećanja iz života fr. Bone Ostojića. Dobri pastir, 9(1959), 313-318 - † Fra Bono Ostojić. Dobri pastir, 19-20 (1970), 365-368.
Fra Ignacije GAVRAN
|
|
|
|
|
