Povratak - Visoko

Hrvatska oaza u kraljevskom gradu

Hoće li Hrvati i druge manjine svoju brojčanu inferiornost doživljavati kao hendikep, ovisi upravo o političkoj i svakoj drugoj zrelosti visočkih Bošnjaka

Piše: Stjepan LOVRIĆ

Svaka priča o Visokom redovito u prvi plan stavlja njegovu kraljevsku i franjevačku prošlost, poslovni duh njegovih ljudi, a u novije vrijeme opću gospodarsku neizvjesnost i propadanje poznatih trgovačkih i obrtničkih poduzeća, po kojima su ovaj grad i njegovi stanovnici bili nadaleko poznati. Aktualna pitanja o mogućim rješenjima ovakvog stanja, ozbiljne demografske analize i pozicija manjinskih nacionalnih skupina u ovom gradu još uvijek ne dolaze na dnevni red.

Kad je pak o visočkim Hrvatima riječ ovo je tema, osobito iz današnjeg političkog konteksta Bosne i Hercegovine, po mnogo čemu netipična i teško razumljiva onima koji o ovom zanimljivom kolektivitetu razmišljaju isključivo prema uhodanim nacionalnim i demografskim matricama. Stoga su se u novije vrijeme i mogle čuti posve neprimjerene, politički i nacionalno motivirane kvalifikacije od onih kako u Visokom uopće nema Hrvata-katolika, do posve megalomanskih i diletantskih izjava o Visokom kao nekada većinskom hrvatskom gradu. Naprotiv, ispravno valoriziranje ove relativno male zajednice ne može se mjeriti kriterijima njezine starosti, brojnoš­ću njezinih članova ili prostranstvom područja koje je u njezinom vlasništvu.

Napomena!

Ovo je samo dio teksta objavljenog u tiskanom izdanju revije Svjetlo riječi. Molimo Vas da se pretplatite i slat ćemo Vam reviju na kućnu adresu. Slijedite ovaj link i ispunite podatke o sebi.