|
|
|
Povratak
|
Motike - žalosna istina
|
|
|
 Motičani su svjesni da im je teško, da su sami i da su prepušteni sami sebi, ali opet, smješkaju se, šale se, druže se i nadaju se boljem sutra
Tekst i snimke: Ilija DEVIĆ
Desetak kilometara sjeverozapadno od Banje Luke nalazi se mala župa Motike čiji su zaštitnici apostoli sv. Petar i Pavao. Mala je po broju vjernika, a velika po želji da se ostane i živi na svome. Župa se prvi puta spominje u 17. stoljeću, a na početku 18. stoljeća bila je u sastavu župe Ivanjska. Na kraju istoga stoljeća, pripojena je, zajedno sa Čivčijama, župi Petrićevac. Župa Motike ponovno je utemeljena, tj. obnovljena odlukom biskupa Alfreda Pichlera, i to odvajanjem od matične župe Petrićevac, 2. prosinca 1983. i tako je postala najmlađa župa banjolučke biskupije. Župa nema župne crkve nego se kao bogoslužni prostor koristi kapelica u župnoj kući koja je sagrađena 1989.
Župa je povjerena na upravljanje franjevcima Bosne Srebrene, a pripadaju joj samo dva naselja: Čivčije i Motike. U župi ima više manjih kapelica: sv. Roka na Ćelanovcu u Motikama, Našašća sv. Križa na Stranama u Motikama, sv. Ilije na Dubića brdu, Pohoda BDM u Martinovićima i sv. Leopolda Mandića u Čivčijama. U proteklom su ratu sve kapelice bile devastirane kao i župna kuća pa je župnik stanovao u samostanu na Petrićevcu, sve do 2005, otkad opet pa do 2009. stanuje u župnoj kući.
Napomena!
Ovo je samo dio teksta objavljenog u tiskanom izdanju revije Svjetlo riječi. Molimo Vas da se pretplatite i slat ćemo Vam reviju na kućnu adresu.
Slijedite ovaj i ispunite podatke o sebi. |
|
|
|
|
