|
|
|
Pogled u dušu
|
Sve pod nebom ima svoje vrijeme ...
|
|
|
 Vrijeme samotnog isposničkog promišljanja i molitve, vrijeme je darovano sebi, a možda još više svima drugima, jer će roditi novu osobu, prepunu osvježene ljubavi u pročišćenoj posudi
Piše: Elvira KOIĆ
Sve pod nebom ima svoje vrijeme... Vrijeme plača i vrijeme smijeha, vrijeme šutnje i vrijeme govorenja... vrijeme zagrljaja i vrijeme rastajanja (Prop 3), vrijeme odrastanja i vrijeme zrelosti. Znaš, i rode svoje male izbace iz gnijezda kada nauče letjeti! Gledala sam kako ih gurkaju kljunom da odu. Pa moraju poći graditi svoje gnijezdo, znala je ponekad reći Regina, objašnjavajući jednostavnošću prirode najsloženija događanja.
Stalni je to proces. Rastemo, pa odrastemo, prerastemo igraonice, igre i igračke. Tada jednostavno - moramo otići ili biti izbačeni iz gnijezda kako bismo stvorili novo. Možda negdje drugdje ili u blizini, ali ipak potpuno novo, s temeljima u koje je ugrađeno sve dobro iz prethodnog. Mora se otići, jer bi se u protivnom uništila krila i ostala bez čarobnih šara i vilinskog praha, kao leptiru koji ne može iz kukuljice.
Ako se dogode prerano, odlazak i novi početak mogu boljeti. No, ima trenutaka kada dođe baš pravo vrijeme, pa je i rastanak nekako spontan tako da ostavi sve zadovoljnima, i one koji odlaze i one koji ostaju, sa zajedničkim sjećanjem na čvrsti topli zagrljaj.
Napomena!
Ovo je samo dio teksta objavljenog u tiskanom izdanju revije Svjetlo riječi. Molimo Vas da se pretplatite i slat ćemo Vam reviju na kućnu adresu.
Slijedite ovaj i ispunite podatke o sebi.
|
|
|
|
|
