Bog se najbolje sluti ondje gdje čovjek beskonačnom strašću ljubi konačno s jasnom sviješću kako mu to zapovijeda Vječni
Piše: Ante VUČKOVIĆ
Čovjeka u očaj ne baca nesreća, nego činjenica da mu nedostaje vječno, piše Kierkegaard. Pri tome misli kako je dimenzija vječnoga zapravo i jedina zaštita od očaja. Kierkegaard je pisac dugih tekstova. Toliko dugih da je u suvremenome svijetu sve manje onih koji ih mogu svladati. No, isplati se Kierkegaardovim tekstovima posvetiti vrijeme. Nikada ne piše površno. Uvijek je dubok. I kada je riječ o kršćanstvu, nezamjenjiv je. Gotovo da je obvezatna etapa svakom tko ozbiljnije želi razumjeti kršćanstvo. Gornju rečenicu nalazimo u tekstovima o ljubavi. Očaj, to stanje koje se uvijek iznova pojavljuje na važnim prekretnicama u životnim stadijima, Kierkegaardu nije gubitak ljubljenoga, bol, patnja ili tomu slično. To su nesreće. Očaj je nedostatak vječnoga.
Napomena!
Ovo je samo dio teksta objavljenog u tiskanom izdanju revije Svjetlo riječi. Molimo Vas da se pretplatite i slat ćemo Vam reviju na kućnu adresu.
Slijedite ovaj i ispunite podatke o sebi. |
