Ženske osobine, ženska strana povijesti, sva ta veličanja ženskosti po tuđoj mjeri sputavaju ulogu žene u društvu i javnom životu, sužavaju njezino polje rada, ali i dalje, sužavaju svijest žena o razvoju vlastite osobnosti
Piše: Roberta NIKŠIĆ
Nedavno je u kinima "srpski povijesni spektakl", "najskuplji srpski film ikad", Sveti Georgije ubiva aždahu, pobudio veliki interes publike. Radnja se odvija u osvit I. svjetskog rata u srcu balkanskog blata, neznanja i nepismenosti s glavnim akterima muškarcima koji vode besmislene ratove, ne znaju i ne žele znati za nešto bolje i njihove žene samo kao njihove žene i ništa drugo, pasivni subjekti događanja, čekaju muškarce iz rata, pomirene sa sudbinom muškog vlasništva. One čekaju, primaju udarce, šute i trpe, vođene od muškaraca znaju svoje mjesto u svijetu, muškarci stvaraju, a one održavaju život, podložne i tihe, akteri muške volje ne vlastita života. Muškarci zazivaju pomoć i zaštitu sv. Georgija, sveca i viteza.
Iskorak iz tog blata pravi ženski lik, slobodoumna i svoja, sablazan ženama i na sramotu svom mužu. Bira drugačiji način života. Proklinje i pljuje sv. Georgija, proklinje mušku kulturu sublimiranu u svecu ratniku čijim zagovorima muškarci pravdaju želju za novim ratovima, podvizima, za moći i kontrolom, nasiljem i svirepošću. Zagovorima svetost Georgija prenose na sebe, a ponašaju se sotonski. Ti isti ratnici nasilje donose kući, rat u sebi iskaljuju na ženama, oni tlače svoje zarobljenike kod kuće.
Napomena!
Ovo je samo dio teksta objavljenog u tiskanom izdanju revije Svjetlo riječi. Molimo Vas da se pretplatite i slat ćemo Vam reviju na kućnu adresu.
Slijedite ovaj i ispunite podatke o sebi. |
