Ukoliko novi zakon o prebivalištu u Hrvatskoj bude izglasan, bosansko-hercegovački Hrvati bi se trebali odlučiti za vlastitu domovinu
Piše: Drago BOJIĆ
Tek što su završili predsjednički izbori u Hrvatskoj, bosansko-hercegovačke Hrvate, velikim dijelom frustrirane ishodom tih izbora, pogodio je novi šok. Vlada Republike Hrvatske je polovicom siječnja poslala Hrvatskom saboru Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu građana Hrvatske. Među bosansko-hercegovačkim Hrvatima ova je inicijativa, koja predviđa ukidanje dvojnog prebivališta, dočekana sa šokom i paničnim strahom da će, ukoliko se taj zakon i stvarno donese, izgubiti dio dosadašnjih prava. Nešto se situacija opustila kad je zakon od prvotne hitne ipak ušao u redovnu saborsku proceduru.
Ostavljajući po strani špekulacije o političkom tajmingu (je li to zbog poraza predsjedničkog kandidata vladajuće stranke A. Hebranga već u prvom krugu uz licemjerni neposluh tradicionalno vjernog biračkog tijela u BiH?) u kojem je donesena odluka da se ovo političko pitanje zakonski (pre)uredi, i s pretpostavkom da će postojeći zakon prije ili kasnije makar i djelomično doživjeti najavljene izmjene, on bi u konačnici stvarno mogao imati neželjene posljedice za veliki dio bosansko-hercegovačkih Hrvata, ali bi mogao otvoriti i novu stranicu u odnosima Hrvatske prema Hrvatima u BiH, i gledano dugoročno, uvjetovati bolje rješenje statusa Hrvata u njihovoj stvarnoj domovini Bosni i Hercegovini.
Ukoliko predloženi zakon bude izglasan, Hrvatskoj će se pružiti prilika da konačno uvede reda u vlastitoj državi, spriječi zloupotrebe s (lažnim) prebivalištima, pročisti biračke popise i preciznije utvrdi prava svojih građana. S druge strane, Hrvati iz Bosne i Hercegovine, morat će se konačno opredijeliti za jednu od ponuđenih domovina i realno je očekivati kako će to u većini slučajeva biti Bosna i Hercegovina, jer većina bosansko-hercegovačkih Hrvata zahvaćenih budućim zakonom živi na prostoru ove zemlje. Za sve druge, koji su iz različitih razloga prisiljeni imati dvojno prebivalište (prije svega oni koji su prognani u ratu i ne mogu se vratiti u svoje zavičaje), a sad se moraju odlučiti samo za jedno, zakon bi morao imati posebnu klauzulu koja bi ovim ljudima omogućila dodatno vrijeme za rješavanje prebivališnog statusa. Stoga je vrlo važno da budući zakon bosansko-hercegovačkim Hrvatima pristupa vrlo distinktivno, imajući u vidu njihove različite životne okolnosti i da, uz iznimku prava glasa, zaštiti njihova socijalna i druga stečena prava, neovisno o izboru prebivališta. Trebalo bi paziti da onima koji su do sada najviše stradali, novi zakon ne bi opet najgore naškodio. U tom kontekstu valja kazati i sljedeće.
Zakonom o dvojnom prebivalištu Hrvatska je mnogim prognanim Hrvatima iz BiH (za što i sama, osobito vladajuće političke i duhovne strukture snose dobar dio krivnje) pomogla da lakše prebrode turbulentna ratna i poratna vremena. No, taj zakon je istodobno omogućio manipulaciju bosansko-hercegovačkim Hrvatima osobito od strane hadezeove politike u Hrvatskoj i njezinog hercegovačkog antibosanskog satelita, kojom su u doslovnom i prenesenom smislu politički i duhovno iseljeni iz vlastite domovine. Oni su čitava dva desetljeća više bili zaokupljeni sudbinom Hrvatske (nametnute kao matične zemlje!) u kojoj ne žive ili eventualno povremeno radi posla i studija, nego vlastite domovine i države Bosne i Hercegovine, perfidno predstavljene kao "dijaspora"!
Ako je preostalo imalo pameti, osobne i političke odgovornosti i mudrosti, bosansko-hercegovački Hrvati bi se, ukoliko zakon bude izglasan, trebali odlučiti za svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu kojoj zavičajno, kulturno i politički pripadaju i konačno se osloboditi tutorstva iz susjedstva, tereta nakaradnog i u Hrvatskoj nikad prihvaćenog i ismijavanog hrvatovanja, i biti konstruktivni faktor u bosansko-hercegovačkim društveno-političkim procesima. S druge strane, Hrvati u Hrvatskoj, hrvatska politika, Crkva i druge važne institucije trebali bi dosljedno i korjenito promijeniti svoju politiku i odnose prema Hrvatima u BiH ako ne žele i dalje ostati njihovi dužnici i ako si ne žele vezati teški milostinjski teret. Hrvati se konačno moraju sastati sami sa sobom kako bi kroz čišćenje pamćenja uvidjeli kakvi su (bili) jedni prema drugima.
|
