Glazba - Blues

U plavim notama

Blues je izvršio velik utjecaj na razvoj popularne glazbe, osobito na jazz i rock. Glavna karakteristika bluza su odlučni, realistični tekstovi o konkretnoj životnoj nevolji

Piše: Anto KOVAČIĆ

Spajanjem elemenata svojih afričkih pjesama i europskog muzičkog izraza američki crnci razvili su ne samo duhovnu glazbu (negro spirutals), nego i svjetovnu. To je blues, najstariji i najizvorniji oblik afroameričkog folklora i najvažnije izvorište jazz-glazbe.

Blues je nastao krajem 19. i početkom 20. stoljeća, ali svoje korijene vuče od ranije, u kolektivnim vokalnim pjesmama bez pratnje, koje su crnci izvodili uz rad na velikim plantažama, u stilu zaziva i odgovora. Crncima je bila zabranjena upotreba bubnjeva, ali žičani instrumenti bili su im dopušteni, jer su smatrani bliskim europskoj tradiciji. Tako su oni koji su uspijevali sklepati bendžo ili kakav sličan instrument, mogli više svirati javno. Odatle su prvi oblici bluesa vezani najviše uz gitaru ili bendžo.

Sam naziv blues dolazi izvan muzike, potječe iz fraze blue devils ("plavi đavoli"), koja se koristila još od 16. stoljeća, a metafora je za melankolično i depresivno stanje duše. U značenju glazbe koja izražava takvo duševno stanje (među crncima), pojam je u upotrebi tek od početka 20. stoljeća, kad se općenito podrazumijeva da blues izvođač svira i pjeva da bi se "oslobodio bluesa", to jest takvog raspoloženja. Otuda se u prvo vrijeme i razvilo uvjerenje da ne može blues svirati netko tko nema u sebi blues, odnosno taj osjećaj, po kojem ta glazba dobiva posebnu vrstu izražajnosti i po kojem ona jedino i može biti autentična.

Napomena!

Ovo je samo dio teksta objavljenog u tiskanom izdanju revije Svjetlo riječi. Molimo Vas da se pretplatite i slat ćemo Vam reviju na kućnu adresu. Slijedite ovaj link i ispunite podatke o sebi.