SADRŽAJ REVIJE
Objavljeno: 28. 02. 2020. 09:21

Sloboda ima samo jednu granicu, to je sloboda druge osobe i njezino dobro. U zemaljskoj ljudskoj kategoriji, dakle, ne postoji apsolutna sloboda. Ondje gdje moja sloboda ugrožava drugoga valja postaviti granicu. Zbog toga sloboda i odgovornost idu zajedno. Po svojoj naravi sloboda je usmjerena dobru i istini

Piše:
Nikolina Marčić

Tanja (Popec) Maleš rođena je 20. ožujka 1978. godine u Rijeci. Završila je studij teologije na KBF-u u Zagrebu. Ondje je i magistrirala iz područja dogmatske teologije 2007. godine na temu „Kršćanski korijeni Ujedinjene Europe. Teološko-antropološki govor o europskom identitetu i kršćanskoj ponudi za budućnost Starog kontinenta”. Tijekom studija radila je kao vanjska suradnica na Hrvatskom katoličkom radiju, a od 2003. godine ondje je zaposlena kao urednica vjerskoga programa. Vanjska je suradnica televizije Laudato, časopisa Veritas – glasnik sv. Antuna Padovanskog i Zaklade Čujem, vjerujem, vidim. Surađuje i s katoličkim medijima u BiH. Dobitnica je Priznanja za medijsko promicanje djelovanja Katoličke Crkve u Vrhbosanskoj nadbiskupiji (2012.) i Godišnje nagrade HDKN (2015.). Priređivačica je knjige Poznati govore o Bogu i vjeri (Verbum, 2009.) i autorica knjige Milosrđe na kotačima (Veritas, 2016). Autorica je dokumentarnih filmova Majka koja s Neba silazi (2017.) i Nikolinom Bosnom (2018.). Napisala je brojne kolumne za mrežni portal laudato.hr i više stručnih članaka. Voditeljica je brojnih događanja u zemlji i inozemstvu. Članica je Hrvatskoga društva katoličkih novinara.

Poštovana gospođo Maleš, što Katolička Crkva podrazumijeva pod pojmom „sloboda”?

Sveto pPismo kaže: „Za slobodu nas Krist oslobodi” (Gal 5,1). Iz toga izvire temeljna sloboda svakoga kršćanina – sloboda od smrti koja je posljedica grijeha. Isusova žrtva na križu bila je otkupnina za grijeh i njegoveih posljedicea. S Isusom smo vraćeni u dostojanstvo djece Božje. U vremenu relativizacije grijeha pomalo iščezava i razmišljanje o njegovim posljedicama. Zato nam s obzorja i nestaje pogled na temeljnu slobodu koju nam je Krist dao. Slobodi se danas daje široki spektar značenja, osobito u moralnom smislu. No, korijen slobode vezan je uz Isusa, našega Spasitelja i Otkupitelja.

Vratimo li se u početak stvaranja čovjeka, tada možemo primijetiti da je sloboda i dar Božji. Bog nas je stvorio da se slobodno opredijelimo za njega. To opredjeljenje proizlazi iz dara razuma kako nas podsjeća sv. Irenej Lionski: „Čovjek je obdaren razumom i u tome sličan Bogu, stvoren slobodan i gospodar svojih čina.” I to je jedina Božja nemoć – čovjekova sloboda. Tako je često na svojim seminarima govorio fra Zvjezdan Linić: „Bog je nemoćan pred ljudskom slobodom.” On nas nije zarobio kao svoje sluge, nego kaže: „Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi, u tvojoj je moći da budeš vjeran. On je preda te stavio vatru i vodu: za čim hoćeš pruži ruku svoju.” (Sir 15,15-16).

U suvremenom svijetu se nerijetko potencira sloboda bez odgovornosti. Kamo nas vodi takva sloboda?

Sloboda ima samo jednu granicu, to je sloboda druge osobe i njezino dobro. U zemaljskoj ljudskoj kategoriji, dakle, ne postoji apsolutna sloboda. Ondje gdje moja sloboda ugrožava drugoga valja postaviti granicu. Zbog toga sloboda i odgovornost idu zajedno. Po svojoj naravi sloboda je usmjerena dobru i istini. Katekizam Katoličke Crkve (1731) daje nam jednostavnu pomoć kako ispravno shvatiti slobodu: „Sloboda je u čovjeku moć rasta i sazrijevanja u istini i dobru.” Norme slobodi daje Bog, zbog njega su i nepromjenjive, i njihova je nakana sačuvati dostojanstvo svake osobe. Ono što je ljudsko, podložno je promjenama, a samo u Bogu ostaje vječna Istina i istinska sloboda.

Sloboda nužno uključuje izbor – između dobra i zla. Bilo je tako već s prvim ljudima. Njihov slobodan izbor biti kao Bog urodio je posljedicama, jedan grijeh rodio je drugi, treći, itd. I to je bila prva zloupotreba slobode. A svi ostali grijesi su lančana reakcija. Živimo u kulturi jeftine slobode bez posljedica. Mnogo su glasniji pozivi na slobodu izbora, govora, djelovanja, a sve tiši je govor o posljedicama svojih izbora. Glasnije je pravo od odgovornosti. Usudila bih se reći da je odgovornost odlika ljudske zrelosti. A zreli ljudi ne daju se lako zavesti, manipulirati, znaju racionalno razlučiti, odgovorno birati, konstruktivno usmjeravati. Oni su poželjni graditelji društva, osobito ako govorimo o kršćanskom usmjerenju društvenoga zakona. Slobodni ljudi bez odgovornosti dugoročno su... (...)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]