SADRŽAJ REVIJE
Objavljeno: 28. 02. 2020. 09:16

Čudesna Božja sloboda, sloboda u vezivanju, ovisnosti, služenju-robovanju i poslušnosti i Bogu i čovjeku! Ako pogledamo cijeli život našega Gospodina, onda treba reći da nema slobodnijega čovjeka od njega. Nigdje nekakva grešna grča, grešne podijeljenosti u njemu samom, nigdje straha od drugoga (golotinja Adama i Eve), nema zavisti, oholosti, napuhivanja, sebedokazivanja

Piše:
Ivica Raguž

Dragi čitatelju, o kršćanskoj slobodi ne smije se nipošto razmišljati usputno i površno. Da to ovdje barem donekle izbjegnem, potrebna mi je Gospodinova pomoć, a to su njegove riječi u Svetom pismu. Gospodinove su riječi neka vrsta misaona rukohvata, na koji bismo trebali osloniti sva svoja promišljanja, a osobito svoje življenje slobode vjere u Isusa Krista. Stoga, pogledajmo zajedno što nam kazuje Božja riječ.

1. Ono što sv. Pavao piše Galaćanima, vrijedi i za mene i za tebe: „Lažna braća, koja se ušuljaše da vrebaju slobodu koju imamo u Kristu Isusu, ne bi li nas učinili robovima” (Gal 2,4). Lako ćeš i danas prepoznati lažnu braću u Crkvi i u svijetu, njihov lažan govor o slobodi, jer samo trebaš otvoriti prve stranice Svetoga pisma i tamo ćeš susresti najboljega učitelja lažne slobode: đavla. Naime, đavao se predstavlja kao najslobodnije stvorenje, kao čuvar istinske slobode te nudi svoju, đavolsku slobodu. Radi se o sljedećem. Bog je u rajski vrt postavio dva središnja stabla koja možemo razumjeti kao stabla slobode, a to su stablo života i stablo spoznaje dobra i zla. S prvoga stabla čovjek smije, a s drugoga ne smije jesti. Stablo života moglo bi se razumjeti kao slika čovjekove slobode koja se treba ostvarivati kao vezanost – ovisnost o Bogu i služenje Bogu, jer podrazumijeva i uvijek zahtijeva drugoga. Znaš i sam, ne možeš živjeti bez drugoga, tako da život opstoji kao „biti od drugoga i za drugoga”. Tu se već nazire u čemu se sastoji istinska sloboda, a to je sloboda kao život, sloboda koja se ostvaruje u životu. Lažna sloboda uvijek se udaljuje od života. Drugo pak stablo spoznaje dobra, s kojega je zabranjeno jesti, slika je čovjekove slobode koja se treba ostvarivati kao poslušnost spram zapovijedi, zabrane, odnosno, Gospodinovim riječima rečeno – kako ćemo vidjeti – istinska sloboda zahtijeva milost jarma i bremena. Stablo se s pravom naziva spoznaja jer Bog zabranjuje spoznaju bez poslušnosti. Jer, svaka spoznaja koja se događa bez poslušnosti (vjere), reći će sv. Pavao, jest grijeh (Rim 14,23).

2. Đavao nudi čovjeku svoju, đavolsku slobodu, a to je sloboda u kojoj neće više biti poslušnosti, a time nikakvih zapovijedi – zabrana. To je sloboda bez jarma i bremena, sloboda bogova („bit ćete kao bogovi”), gdje će čovjek biti oslobođen i od svake ovisnosti i od svakoga služenja. I tako započinje povijest đavolske slobode, slobode koja će uvijek radije birati neovisnost, ne-služenje, neposlušnost, koja će uvijek radije birati spoznaju, razum, autonomiju protiv života, protiv ovisnosti, služenja, poslušnosti. Ali, đavolskom slobodom započinje i ropstvo takve slobode, jer sloboda bez milosti jarma i bremena Božjih zapovijedi stavlja sebi daleko gore jarmove i daleko teža i nepodnošljivija bremena. Jer, nitko ne može čovjeku biti teži nego on samomu sebi, ne postoji većega ropstva od vlastite slobode. To ti govorim iz svojega iskustva, a ako si i ti iskren prema sebi, vjerujem da ćeš moći reći isto. Sveto pismo pokazuje nam što čovjek u đavolskoj slobodi čini spram sebe i drugoga: postaje prijetnja drugomu (golotinja praroditelja kao slika), zavist, oholost (Kain), pohota, bludnost (Sodoma, Gomora), tlačenje drugih u ime vlastite slobode (egipatsko sužanjstvo, Nabudokonozor), nepravda (vapaji proroka), mržnja u obitelji i izvan obitelji (Josip i braća), prijevare, laži, krađe. A da ne spominjem koliko se taj isti, slobodan čovjek, lako izručuje idolima, raznoj „zlatnoj teladi”, spreman je robovati tolikim tiranima, političarima, medijima, duhu vremena. Dragi čitatelju, vjeruj mi, ljudi i danas uopće ne žive svoj život, oni žive tuđe živote, u skladu s idolima vremena! I mogao bih ti još do u nedogled nabrajati, ali nije potrebno. Dovoljno ti je samo pogledati što sve čini današnji čovjek koji se hvali svojom slobodom. Ma dosta mi je pogledati samoga sebe. Da, i ja sam „slobodan”, ali jao meni, što mi se sve mota po glavi, kakve samo misli zle, pohote tijela, nesigurnosti, osamljenosti, ljutnje, kolike su zmije i gmazovi u mojem srcu. Pa i kad želim činiti dobro, ne uspijevam to, užasan me zakon zarobljava, grijeh koji prebiva u meni, kako veli Apostol. A da ne spominjem toliko zla izvan mene, i to zla od ljudi koji se isto tako ponose svojom slobodom i žele biti slobodni bez Boga. I da ne duljim, čovjek u đavolskoj slobodi najveći je rob samomu sebi i drugima. Sloboda bez ovisnosti, služenja i poslušnosti Bogu najbrži je put u ropstvo. Svi oni slobodnjaci, koji pozivaju da ne budemo nikomu robovi, koji se busaju u prsa da su slobodni, najveći su robovi! Pripazi: svi oni koji te pozivaju da budeš slobodan, da se boriš za svoju slobodu, samo te đavolski mame na ropstvo. Čim čuješ da netko govori „ja želim biti slobodan”, „borim se za slobodu u Crkvi i u društvu”, znaj tu govori rob grijeha, rob koji, kako veli sv. Pavao, želi i tebe strmoglaviti u ropstvo. Osobito onaj koji ti kazuje „ja sam već slobodan, budi i ti tako slobodan”, znaj da je lažac (1 Iv 1,8).

3. No, dosta o toj đavolskoj slobodi. Spas takvoj ropskoj slobodi može doći samo od onoga koji je stvorio tu istu slobodu, a to je Bog. Vidjeli smo da je u rajskom vrtu sloboda već bila sloboda jarma i bremena (dva stabla slobode). Zato Bog izabire izraelski narod da u njemu i po njemu ostvari ne samo onu nekoć postojeću slobodu u raju nego da najavi još nezamislivo veću slobodu, a to je sloboda u Isusu Kristu. Bog oslobađa izraelski narod tako što mu skida stari jaram i staro breme potlačenosti i grijeha te mu stavlja oko vrata novi jaram i novo breme, a to su njegove, Božje zapovijedi. I to ne jedna, nego nekoliko stotina zapovijedi! One imaju nakanu da đavolski slobodnoga čovjeka nanovo nauče ovisnosti, služenju i poslušnosti Bogu, a time i bližnjima. Već povijest patrijarha Abrahama, Izaka i Jakova pokazuje da se slobodnim može postati samo strogo slijedeći i ispunjavajući poslušno Božje zapovijedi, odnosno njegov Zakon. Zakon je sada velika milost, milost koja je... (...)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]