Ili jesmo – ili nismo

Objavljeno: 18.04.2017. u 09:25 | Autor: Svjetlo riječi | Kategorija: Kultura

Kad čujem za nekoga da je „pravi vjernik”, redovito se prepadnem. Strah me pravih vjernika. Po čemu se „pravi” razlikuje od „nepravoga”, odnosno u čemu se sastoji i gdje se nalazi granica koja ih dijeli? Tko je uspostavlja i čuva? I što čovjek treba učiniti da bi se upisao odnosno bio ubrojen u prave vjernike?

Piše: fra Ivan Nujić

Izraz pravi vjernik zaista zvuči elitistički i nametljivo, gotovo agresivno. Riječi prav, pravi itd. (lat. probus) u uskoj su vezi s pridjevom prvi. A prvi može biti samo jedan. Što s ostalima?

Vjernik je onaj tko vjeruje u Boga, a vjerovati u Boga znači – tako stoji u katekizmu – biti uvjeren da Bog postoji i imati povjerenje u njega. Ova definicija baš i ne govori mnogo jer se tu riječi vjera i vjerovati tumače pomoću njima sličnih: vjerovati, uvjeren, povjerenje. A kako se to radi – tj. kako se vjeruje u Boga – pokazao je Abraham: je li on bio pravi vjernik, u Bibliji ne piše, ali se veli da je otac svih koji vjeruju. Pođemo li pak tražiti temeljno značenje imenice vjera, otkrivamo da je u bliskom srodstvu s latinskim pridjevom verus, istinit, i imenicom veritas, istina. Vjera bi se dakle mogla razumijevati kao bivanje u istini – istinovanje.

S druge strane, riječ istina u našem jeziku bitno je povezana s glagolom biti: istina je naime ono što jest (jest-ina). Isus pred Pilatom naizgled ništa ne reče o sebi kao vjerniku, pogotovo ne kao pravom vjerniku, nego tek toliko da je došao na svijet da posvjedoči za istinu (dakle: da bi istinovao). Netko bi rado dodao: i za pravdu! Nepotrebno, jer istina i pravda su neodvojive, kao što verus istodobno znači i istinit i prav. Dakle, ako je netko vjernik, on i ne može biti nego – pravi vjernik. Nepravi vjernici ne postoje.

A kako se vjeruje na nekim drugim jezicima? Za drevne židove aman אמן)) znači vjerujem, pristajem uz (odatle amen!). Prevedeno na grčki, πιστεύω znači k tomu i imati povjerenja, (po)uzdati se. Slično prevodimo i latinski fidare i credere (odatle kredit), tal. Credere i franc. croire. A kamo teži vjera i vjerovanje, tj. odnos između vjerujućega i Vjerovanoga, može se naslutiti iz srodnosti njemačkoga glagola glauben (vjerovati) s našim glagolom ljubiti.

Izvor: Svjetlo riječi

Komentari na članak Ukupno ()

NAPOMENA: Svi komentari i postovi su djelo i mišljenje njihovih autora, a ne web portala Svjetlorijeci.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Svjetlorijeci.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja.

Košarica

0.00 KM

Ukupno artikla: (0) Otvori košaricu
Radioemisije
Sretan Uskrs

Na današnji dan

Fra Jeronim (Ivan) Mihaljević

(Golinjevo kraj Livna, 20. VI. 1835. – 26. IV. 1894.). Vršio je službu župnika u Suhom Polju (1890.-1894.) gdje je opremljen svetim sakramentima i umro od velike vrućice. Pokopan je u groblju sela Osmanlije suhopoljske župe. Fra Miroslav Džaja ističe da mu svijet hodočasti na grob i moli njegov zagovor, što znači da je umro na glasu svetosti.

Na vrh