Uskrs u vrtu

Objavljeno: 15.04.2017. u 11:15Kategorija: Biblija

Poznato je da u izvješćima o Isusovu uskrsnuću, koja nalazimo u kanonskim evanđeljima, ne postoji nijedan tekst koji bi opisao kako je izgledao sam trenutak uskrsnuća. Navještaj o Isusovu uskrsnuću polazi od vijesti o njegovim ukazanjima prvim učenicima. Ova pak ukazanja često su obilježena kasnijim promišljanjima kršćanske zajednice i samih evanđelista.

Piše: Darko Tepert

U ovom članku osobito ćemo se zaustaviti na tekstu Ivanova evanđelja koji na simboličan način povezuje Isusovo uskrsnuće sa stvaranjem prvoga čovjeka. To, naravno, nije jedinstven slučaj u kršćanskom promišljanju o uskrsnuću.

U jednoj drevnoj homiliji na Veliku i svetu subotu čitamo Kristove riječi upućene staromu Adamu: »Radi tebe sam ja koji prebivam nad nebom došao na zemlju i čak pod zemlju. Radi tebe, čovjeka, postao sam kao bespomoćan čovjek ubrojen među mrtvace. Radi tebe koji si iz vrta istjeran ja sam u vrtu predan Židovima i u vrtu razapet.«

Novi Eden

Ivan u svome Evanđelju piše: »Na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen. Ondje dakle... polože Isusa« (Iv 19,41-42). Na Uskrs tražimo Gospodina uz njegov grob koji se nalazi u vrtu.

Na početku Knjige Postanka čitamo: »Gospodin, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio« (Post 2,8). Nakon grijeha »istjera čovjeka i nastani ga istočno od vrta edenskog« (2,24). Riječ je o Bogu koji sve priprema za čovjeka: cijeli Eden i Vrt ondje imaju svoj smisao u vidu čovjeka kojega će Bog u njemu nastaniti. Čovjekova je tragedija u činjenici da ono što je za njega pripremljeno, zbog grijeha, ostaje njemu nedostupno.

Ipak, čovjek nije napušten. Prorok Izaija, u vrijeme nevolje, ohrabruje: »Jest, Gospodinu se sažalio Sion, sažalile mu se njegove razvaline. Pustaru će njegovu učiniti poput Edena, a stepu poput Vrta Gospodnjega. Klicanje i radost njim će odjekivat, i zahvalnice i glas hvalospjeva« (Iz 51,3). Slično čitamo i kod proroka Jeremije: »Onaj što rasprši Izraela, opet ga sabire i čuva ga k’o pastir stado svoje! Jer Gospodin oslobodi Jakova, izbavi ga iz ruku jačeg od njega. I oni će, radosno kličući, na vis sionski da se naužiju dobara Gospodnjih: žita, ulja, mladog vina, janjadi i teladi, duša će im biti kao vrt navodnjen, nikad više neće ginuti« (Jer 31,10-12). Obnova se događa u svijetu koji postaje Vrt Gospodnji, novi Eden, a i svatko tko je Božji postaje poput navodnjena, plodna vrta.

Nastavljajući takvo razmišljanje, prorok Ezekiel donosi Božje riječi: »A kad vas očistim od svih bezakonja vaših, napučit ću opet vaše gradove i sagraditi razvaline; opustjela zemlja, nekoć pustinja naočigled svakom prolazniku, bit će opet obrađena. Tada će se reći: ‘Evo zemlje što bijaše pusta, a postade kao vrt edenski! Gle gradova što bijahu pusti, same razvaline i ruševine, a sada su utvrđeni i napučeni!’ I narodi oko vas koji preostanu znat će da ja, Gospodin, razvaljeno opet gradim, i što bî opustošeno, opet sadim. Ja, Gospodin, rekoh i učinit ću!« (Ez 36,33-36).

Može se reći da na temelju ovih starozavjetnih tekstova možemo govoriti o predviđanju buduće obnove zemlje koja će opet biti slična nekadašnjem Edenskom vrtu. Čovjek nije nepovratno izgubio priliku života u Vrtu. Gospodin je to rekao i učinit će! Njegova je riječ čvrsta!

U Pjesmi nad pjesmama

No, ne treba misliti samo na Edenski vrt iz Knjige Postanka i iz prikazanih proročkih tekstova. Na Veliku subotu i za vazmenog bdjenja nalazimo se u vrtu, uz grob gdje je pokopan izmučeni Pomazanik koji je jučer visio na križu. Ovdje smo poput Marije Magdalene i ostalih žena, koje su krenule da bi još jednom iskazale poštovanje svome učitelju. Ovdje smo u vrtu koji sliči vrtu iz Pjesme nad pjesmama.

Zaručnica ondje kliče: »Ustani, sjevernjače, duni, južni vjetre, duni nad vrtom mojim, neka poteku njegovi mirisi. Neka dragi moj dođe u vrt svoj, neka jede najbolje plodove u njemu« (Pj 4,16). Zaručnik pak odgovara: »Došao sam u vrt svoj, o sestro moja, nevjesto, berem smirnu svoju i balzam svoj, jedem med svoj i saće svoje, pijem vino svoje i mlijeko svoje« (Pj 5,1).

Zaručnica dodaje: »Ja spavam, ali srce moje bdî. Odjednom glas! Dragi moj mi pokuca: ‘Otvori mi, sestro moja, prijateljice moja, golubice moja, savršena moja, glava mi puna rose a kosa noćnih kapi’« (Pj 5,2).

Kad ju prijateljice njene pitaju gdje je taj njezin dragi, ona odgovara: »Dragi je moj sišao u svoj vrt, k lijehama mirisnog bilja, da pase po vrtovima i da bere ljiljane. Ja pripadam dragome svome, dragi moj pripada meni, on pase među ljiljanima« (Pj 6,2-3).

I kršćani se vide u vrtu u kojem je grob našega Zaručnika. I kršćani čekaju da on pokuca, da svakome pojedinom kaže: »Otvori mi, glava mi je puna rose, a kosa noćnih kapi.«

(...)


Cijeli tekst rubrike Nepoznata Biblija pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.

Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.

Izvor: Svjetlo riječi

Komentari na članak Ukupno ()

NAPOMENA: Svi komentari i postovi su djelo i mišljenje njihovih autora, a ne web portala Svjetlorijeci.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Svjetlorijeci.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja.

Košarica

0.00 KM

Ukupno artikla: (0) Otvori košaricu
Radioemisije
Sretan Uskrs

Na današnji dan

Fra Jeronim (Ivan) Mihaljević

(Golinjevo kraj Livna, 20. VI. 1835. – 26. IV. 1894.). Vršio je službu župnika u Suhom Polju (1890.-1894.) gdje je opremljen svetim sakramentima i umro od velike vrućice. Pokopan je u groblju sela Osmanlije suhopoljske župe. Fra Miroslav Džaja ističe da mu svijet hodočasti na grob i moli njegov zagovor, što znači da je umro na glasu svetosti.

Na vrh