Marija – Znak velik na nebu

Objavljeno: 09.04.2017. u 08:45Kategorija: Misli i zapažanja

Zanimljivo da mnogi teolozi u Mariji ne prepoznaju nikakvu znakovitost za povijest spasenja općenito, a za naše vrijeme posebno. Neki od njih u marijanskim ukazanjima sposobni su vidjeti samo neku dubioznu teologiju koja je nebiblijska, nekršćanska i nekatolička.

Piše: Mirela Primorac

Dvije godine po završetku Drugoga vatikanskog sabora, 1967. godine, papa Pavao VI. izdaje apostolsku pobudnicu pod nazivom Signum magnum (Velik znak). U pobudnici Papa, sa sveukupnom tradicijom Crkve, Majku Gospodinovu poistovjećuje s velikim znakom o kojemu govori knjiga Otkrivenja: I znak velik pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda (Otk 12,1). Govoreći o Marijinu duhovnom majčinstvu, Papa u zasebnom naslovu tvrdi kako cjelokupna povijest Crkve pruža uvjerljiv dokaz za milosnu prisutnost Marijinu. Pri tome upućuje osobito na ukazanja u Fatimi i Lurdu, a valja imati na umu da je i sama apostolska pobudnica izdana povodom 50. obljetnice Fatimskih ukazanja. Pobudnica posebno naglašava da duhovno majčinstvo blažene Djevice i Bogorodice nadilazi sve granice mjestā i vremenā i proteže se na cijelu povijest Crkve i povijest ljudskoga spasenja, ta uvijek je ona svojim spasenjskim nalogom majčinski pritjecala u pomoć Crkvi (SM II,6). Crkva je dakle Mariju jasno prepoznala kao znak vremena! Time je vjerna Isusovu pozivu i upozorenju da prepoznajemo znakove vremena: kako onda ovo vrijeme ne rasuđujete? (usp. Lk 12,56).

Zanimljivo da mnogi teolozi u Mariji ne prepoznaju nikakvu znakovitost za povijest spasenja općenito, a za naše vrijeme posebno. Neki od njih u marijanskim ukazanjima sposobni su vidjeti samo neku dubioznu teologiju koja je nebiblijska, nekršćanska i nekatolička. Čak ni dr. Tonči Matulić na gotovo tisuću stranica svoje knjige Metamorfoze kulture – Teološko prepoznavanje znakova vremena u ozračju znanstvenu-tehničke civilizacije nigdje blaženu Djevicu Mariju ne prepoznaje kao znak vremena, iako naglašava činjenicu da je teologija znakova vremena u postkoncilskome vremenu nepravedno zapostavljena.

Premda su proučavatelji marijanskih ukazanja ustvrdili nagli porast njezinih ukazanja diljem svijeta, bilo potvrđenih, bilo (još) nepotvrđenih, za mnoge teologe i navjestitelje Riječi to nije nikakav znak. Njima ništa ne govori činjenica da je u 18. st. zabilježeno 31 Marijino ukazanje, dok je u 19. st. zabilježeno 106, a u 20. st. 427 Marijinih ukazanja. Čak i činjenica da je velik broj tih ukazanja od Crkve priznat, ne dovodi mnoge do zaključka da je Marija osobit znak našega vremena. Kada je mnoštvo učenikâ, koje je pratilo Isusa pri njegovu mesijanskome ulasku u Jeruzalem, počelo iza glasa hvaliti Boga za sva silna djela što ih učini (usp. Lk 19,37) farizeji su tražili od Isusa neka ih prekori i ušutka, a on im je uzvratio: Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati! (Lk 19,40) Božja djela ne mogu i ne smiju ostati skrivena. Ta ne može se sakriti grad što leži na gori (Mt 5,14).

Ni u jednome razdoblju povijesti spasenja divna Božja djela ne smiju ostati skrivena, inače ta povijest ne bi ni bila povijest spasenja! Ističući važnost navjestitelja pri tom objavljivanju Božjih spasonosnih djela, apostol Pavao piše zajednici vjernika u Rimu: Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika? A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: 'Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra.' Ali nisu svi poslušali blagovijesti – evanđelja! Zaista, Izaija veli: 'Gospodine, tko povjerova našoj poruci?' (Rim 10,14-16). I ako učenici ne budu vikali i u naše vrijeme poput Ivana Krstitelja u pustinji ili ako se njihovu riječ ne prihvati, što nas treba čuditi ako nam upomoć pritječe Pomoćnica kršćana!?

Dolikuje da progovori ona, koja je rodila Vječnu Riječ, kada se riječ navjestitelja ne prihvaća ili je ovi ne naviještaju. A ako ona progovara u naše vrijeme tako snažno i učestalo, to onda nešto govori o vremenu u kojemu živimo i o nama samima, naime, da su vremena dramatična, a da mi šutimo umjesto da govorimo (i riječima i djelima) o Kraljevstvu Božjemu i Kristovoj radosnoj vijesti. Ako su se navjestitelji ušutjeli ili ih se odbija, što nas onda iznenađuje da progovara ona koja je inače obavijena u šutnju? Tko nije slijep duhom, s obzirom na prazne crkvene klupe, sve učestalije kritike svećenika, i rasprodane i prenamijenjene Crkve, a puna Gospina svetišta, jasno će u Mariji prepoznati velik znak našega vremena.

Izvor: Svjetlo riječi

Komentari na članak Ukupno ()

NAPOMENA: Svi komentari i postovi su djelo i mišljenje njihovih autora, a ne web portala Svjetlorijeci.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Svjetlorijeci.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja.

Košarica

0.00 KM

Ukupno artikla: (0) Otvori košaricu
Radioemisije
Sretan Uskrs

Na današnji dan

Fra Jeronim (Ivan) Mihaljević

(Golinjevo kraj Livna, 20. VI. 1835. – 26. IV. 1894.). Vršio je službu župnika u Suhom Polju (1890.-1894.) gdje je opremljen svetim sakramentima i umro od velike vrućice. Pokopan je u groblju sela Osmanlije suhopoljske župe. Fra Miroslav Džaja ističe da mu svijet hodočasti na grob i moli njegov zagovor, što znači da je umro na glasu svetosti.

Na vrh