Temelj uspješnoga braka

Objavljeno: 19.03.2017. u 10:30Kategorija: Obitelj

Brak je kao most koji spaja dvije obale rijeke. Da bi most opstao, potrebne su najmanje dvije uporišne točke, dva oslonca.

Piše: Marijan MARKOTIĆ

Govoriti danas o uspješnome, skladnome, sretnome, kršćanski prožetome i osmišljenome braku, nije nimalo jednostavno. Cjelokupno okruženje, mentalitet većine ljudi, svakodnevna praksa znatno odudaraju od idealnoga prikazivanja institucije braka. Dapače, brak se sve više svodi na obični eksperiment suživota na neodređeno vrijeme... Najjednostavnije “rješenje” za kojim se poseže jest rastava.

Cilj ovog našega napisa jest ukazivanje na Božju izvornu zamisao braka, na njegove osnovne dimenzije, te na stvaranje nužnih preduvjeta za stabilan, skladan i uspješan brak.

Što je brak?

Najkraća moguća definicija braka glasi: brak je životna zajednica između muškarca i žene regulirana civilnim i crkvenim zakonom. Glavna oznaka bračnoga zajedništva jest zakonitost (legalnost) na temelju koje se on razlikuje od svih drugih oblika suživota. U tome smislu govori se o “izvanbračnome odnosu”, “izvanbračnoj djeci”, “divljemu braku” itd. Sklapanje braka pred predstavnicima građanskoga/civilnog i crkvenoga zakona svjedoče o tome kako brak nije privatna stvar, već odgovoran, zakonit i javan čin, nakon kojega se nijedna strana ne može ponašati kao da se ništa nije dogodilo.

Prema Božjemu stvarateljskom naumu, brak sadrži dvije temeljne dimenzije: teološku ili vertikalnu i partnersku ili horizontalnu. Teološka dimenzija se odnosi na sakramentalnu narav braka kao saveza ljubavi i darivanja između muškarca i žene kojemu je Bog zadnji svjedok i jamac. Sakrament je mjesto vjere i milosrđa iz kojega supružnici crpe vjeru i snagu za život. Pomoću izraza “vertikalna” želi se naglasiti Božja nazočnost u životu bračnih drugova, uvjerenje da su jedno drugome darovani, te da ih Bog nikada neće napustiti.

Partnerska dimenzija braka očituje se u načelima zajedništva (moći se osloniti na drugoga), cjelovitosti (prihvatiti cijelu osobu, i jake i slabe strane) i jedinstva (imati iste životne ciljeve). Bračni drugovi su životni su-putnici, poput dvaju planinara koji se žele uspeti na isti vrh. Pritom svatko preuzima svoj dio tereta, tj. mora hodati svojim vlastitim nogama. Brak je kao most koji spaja dvije obale rijeke. Da bi most opstao, potrebne su najmanje dvije uporišne točke, dva oslonca.

Temelji stabilnoga braka

Stabilan, skladan, funkcionalan i uspješan brak stoji na četiri noseća stupa:

  1. ljubav
  2. intimnost
  3. odnos udvoje
  4. Božja prisutnost

Ljubav: Ostvareno bračno zajedništvo rezultat je uzajamne ljubavi i nesebičnoga darivanja, koji konkretno znače međusobno povjerenje/vjernost, bezuvjetno prihvaćanje, uvažavanje i poštivanje, zajedničku predodžbu braka/obitelji, iste životne ciljeve, oslonac i sigurnost, prihvaćanje patnje i neizvjesnosti kao sastavni dio životne stvarnosti.

Intimnost: Intimnost zapravo znači sklad duša, privlačnost, nježnost, pažnju, uzajamnost, svijest o različitome poimanju i doživljaju seksualnosti kod muškarca i žene, osobno ispunjenje u drugome, slobodni prostor za maštanje, sanjarenje, bezbrižnost, pozitivne i negativne osjećaje. Duboka intimnost potiče na plemenitost, vodi prema podudarnosti/istovjetnosti unutarnjih svjetova, pogleda na život; intimnost predstavlja prvi zagrljaj s vječnošću...

Odnos udvoje: Svakodnevni odnos udvoje najvećim dijelom ovisi o kvaliteti (kakvoći) i intenzitetu (učestalosti) međusobne komunikacije. Komunikacija u bračnome kontekstu znači sposobnost sporazumijevanja, dogovaranja, koja ima za cilj uspješno funkcioniranje odnosa udvoje. Glavno obilježje uspješne komunikacije sastoji se u sposobnosti slušanja: što mi to druga osoba doista želi kazati, poručiti?

Božja prisutnost:  Kršćansko poimanje braka i obitelji temelji se na Božjemu izvornome planu spasenja u kojemu bračni drugovi nalaze svoju ulogu, smisao i ispunjenje. Brak, shvaćen kao savez ljubavi i darivanja, nudi supružnicima mogućnost da se realiziraju kao osobe-pojedinci, te kao obitelj ispune svoje poslanje unutar postojeće životne zajednice. Živeći i ispunjajući svoje bračne dužnosti, oni postaju ne samo uzajamnim instrumentima spasenja, već aktivnim sudionicima, realizatorima općega plana spasenja.

Zadovoljstvo i sklad u braku počivaju na četiri stupa. Trajna prisutnost ili odsutnost jednoga ili više gore navedenih elemenata govori sama za sebe, tj. “ima li od toga brašna pogače ili ne”...

Izvor: Svjetlo riječi

Komentari na članak Ukupno ()

NAPOMENA: Svi komentari i postovi su djelo i mišljenje njihovih autora, a ne web portala Svjetlorijeci.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Svjetlorijeci.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja.

Košarica

0.00 KM

Ukupno artikla: (0) Otvori košaricu
Radioemisije
Franjevačka karizma u Bosni

Na današnji dan

Fra Bono Benić

(Čatići kraj Kaknja, oko 1708. – Sutjeska, 25. III. 1785.). U Sutjesci je stekao osnovnu i srednju izobrazbu. Studij je pohađao u Cremoni u Italiji. U Bosni Srebrenoj obavljao je pastoralne, odgojne, nastavne i upravne službe. Predavao je filozofiju u Šibeniku i Zaostrogu, bio odgojitelj u novicijatu u Sutjesci, deset godina u službi gvardijana u Sutjesci, Fojnici i Kreševu, župnika u Varešu. Službovao je u upravi Bosne Srebrene u svojstvu definitora i kustosa, a u dva maha biran je za provincijala Bosne Srebrene. U rukopisu je ostavio vrijedno djelo koje je u novije vrijeme objavljeno pod naslovom Ljetopis sutješkoga samostana.

Na vrh