Baklja Duha Svetoga - Sv. Ivana Arška

Objavljeno: 15.03.2017. u 10:13Kategorija: Misli i zapažanja

U današnje vrijeme filmska industrija za uzor ženi nameće likove koji prikazuju ženu prkosnu, otresitu, muškobanjastu, ratnički raspoloženu i liberalnu, pri tome odbacujući stereotip žene koja je pozvana biti uzorita supruga, majka, moliteljica i Božja suradnica.

Piše: Fra Damir Pavić

U današnje vrijeme kada filmska industrija za uzor ženi nameće likove koji prikazuju ženu prkosnu, otresitu, muškobanjastu, ratnički raspoloženu i liberalnu, pri tome odbacujući stereotip žene koja je pozvana biti uzorita supruga, majka, moliteljica i Božja suradnica, neizmjerno se veselim progovoriti o jednoj istinskoj ženi, koja je utjelovljenje kako neustrašivosti i odlučnosti tako i neizmjerne vjere, poniznosti i poslušnosti Božjoj volji.

No, moram priznati, nikada mi nije bilo teže u nekoliko redaka opisati takvu veličinu kao što je sv. Ivana Arška. Ličnost oko koje su se uvijek lomila koplja. Mnogi su je prisvajali i na svoj način i za svoje potrebe tumačili njezin život. Za jedne je buntovnica protiv Crkve, hijerarhije, politike, društva i svijeta u kojem dominiraju muškarci i uhodani klišeji o ženi kao manje vrijednom biću. Među takvima su i glasovi koji se dižu iz militantnog LGBT tabora i foruma modernih vještica koji u Ivani Arškoj vide preteču vlastitih nastranosti i bezbožnih praksi. Onima, pak, koji u njezinom životu vide prst Božji istinska je heroina i svetica, ona koja je doživjela vrhunac prave slobode: posve svoja, ali u svemu poslušna Božjem glasu. Ne samo dok je živjela, nego i dok je umirala!

Otkuda snaga sedamnaestogodišnjoj seoskoj djevojci da stane na čelo jedne vojske i poput najiskusnijeg vojskovođe niže uspjeh za uspjehom, oslobađajući svoju zemlju od tuđinske vlasti te postajući jedna od najvećih političkih figura u povijesti Francuske i čitave Europe? Ostavljajući po strani stoljećima pripovijedane priče o njoj, koje često nisu imale veze sa stvarnošću, treba odgovoriti na pitanje: tko je zapravo bila Ivana Arška? Pokušat ću sažeti u nekoliko rečenica.

Ivana je od početka svoga poslanja slušala glasove neba. Do konca je ustrajala tvrdeći kako su joj se ukazali sv. Mihael, arkanđeo, sv. Katarina i sv. Margareta, dvije kršćanske mučenice, te joj pomogli ispuniti svoje poslanje na zemlji. Kada je na sudskom procesu prije smrti bila uvjeravana da ti glasovi ne dolaze od Boga ostala je nepokolebljiva.

(...)


Cijeli tekst iz rubrike Politički sveci i reformatori pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.

Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.

Izvor: Svjetlo riječi

Komentari na članak Ukupno ()

NAPOMENA: Svi komentari i postovi su djelo i mišljenje njihovih autora, a ne web portala Svjetlorijeci.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Svjetlorijeci.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja.

Košarica

0.00 KM

Ukupno artikla: (0) Otvori košaricu
Radioemisije
Sretan Uskrs

Na današnji dan

Fra Bonaventura Brkljačić, klerik

Dva svećenika, tri klerika i još nekoliko drugih ljudi krenuli su 24. 4. 1663. na put iz Makarske prema Bastu. Turci su ih dočekali u Promajni fra Bonaventuri, kleriku su odsjekli glavu, a ostale su prodali janjičarima u Livno za 500 groša.


Fra Mijo Čuić

(Duvno, 1750. – Seonica, 24. IV. 1809.). Studirao je u Italiji, gdje je učio i slikarstvo. Neko je vrijeme boravio u Grčkoj. Godine 1786. boravio je u Veneciji kao vojni kapelan za Hrvate. Tamo je, izgleda, usavršio svoje slikarsko umijeće. Godine 1798. oslikao je crkveni strop i oltar u fojničkoj crkvi. Rušenjem crkve 1884. i podizanjem nove sve su slike uništene. U Seonici je 1806. sagradio župni stan zbog čega bio zlostavljan od vezira i Turaka. Tamo je umro i pokopan na mjesnom groblju. Čuić je najvažnije slikarsko ime u BiH toga vremena. Iza njega je ostalo i nekoliko slika u tehnici ulja.


Na vrh