Hvale Bogu višnjemu /II. dio/

Objavljeno: 15.03.2017. u 09:39Kategorija: Sv. Franjo Asiški

Ovo je put vjere: Bog koji se objavljuje kao onaj koji jest, kao stvoritelj i kao branitelj. I kad mi Spasitelj kaže: „Tko vjeruje u Sina, ima vječni život”, onda posjedujem sve jasne odgovore na zagonetku vlastitog bitka. (Sv. Edith Stein)

Ti si ljubav, milosrđe.
Ti si mudrost, Ti si poniznost, Ti si strpljenje.
Ti si ljepota, Ti si sigurnost, Ti si spokoj.
Ti si radost i veselje, Ti si nada naša,
Ti si pravda i umjerenost.
Ti si sve, bogatstvo naše dovoljno.
Ti si lijepost, Ti si blagost.

U drugom dijelu molitve Franjo ističe Božju poniznost kao naše bogatstvo. Bog se obraća ljudima s ljubavlju. Zato je ljubav na prvom mjestu i spominje se dva puta. Osjećamo kao da Franjo zamuckuje. On ne govori o Bogu, nego govori izravno Bogu. Kao da mu nedostaju riječi, pa se ponavlja. Molitelju nije dosta Bogu pripisati pohvalna svojstva. Zasigurno ovo upućuje i na to kako on doživljava Boga: kao dobro (tri puta), ljubav (dva puta), ljepotu (dva puta), nadu (dva puta).

"Ti si mudrost" moglo bi stajati i u Starom zavjetu. Međutim, nasuprot tomu izjava "Ti si poniznost" zamisliva je samo u Novom zavjetu. To da je Bog ponizan, po sebi je proturječna izjava. Postala je mogućom tek u krš­ćanstvu. U svojoj prvoj Opomeni Franjo kliče: "Evo, svaki se dan ponizuje... svaki dan po rukama svećenikovim silazi iz krila Očeva na oltar" (Opom 1,16-18). Nakon poniznosti Franjo u Bogu vidi strpljivost. Obje vrednote idu zajedno. Tako ističe u 27. Opomeni: "Gdje je strpljivost i poniznost, ondje nema ni srdžbe ni pometnje" (Opom 27,2). Tko vježba strpljivost oponaša Krista i tako omogućava Bogu da se nastani u njemu.

Pohvala Božjoj ljepoti plod je mističnog doživljaja na La Verni koji je ostavio na Franjinom tijelu biljeg Kristovih rana, a u njegovoj duši dojam neizrecivo lijepog. Ovdje su zgusnuta zajedno iskustva Velikog petka i Uskrsa. Značajno je da Franjo pojam lijepog primjenjuje na Boga. U Pjesmi brata Sunca veliča Stvoritelja zbog ljepote stvorova. Sunce mu je najljepše od svih stvorova, slika Svevišnjega. U molitvi s La Verne slijeva sve u jedan usklik: "Ti si ljepota."

Sljedeća dva imena za Boga pripadaju po smislu zajedno: sigurnost i spokoj. Tko se usidrio u Bogu, nalazi smirenost. Također zajedno ide: "Ti si radost i veselje." Taj par riječi Franji je poznat iz pokorničkog psalma 50,10. Odgovor na pitanje gdje je izvor Franjine radosti daje nam molitva s La Verne: Bog je za Franju ta radost. Zato u Drugom životopisu fra Tome Čelanskog Franjo potiče braću da budu radosni: "Ne dolikuje da se sluga Božji pred ljudima pokazuje turobnim i žalosnim, nego vedrim" (2 Čel 128).

Franjo spaja u svojim Hvalama Bogu višnjemu radost i nadu: "Ti si nada naša." U međusobnom su srodstvu i pojmovi "pravda i umjerenost". Dok se izjava da je Bog pravedan često iznova pojavljuje u Bibliji, rjeđa je misao da je "Bog umjeren". To je slika Božje pravde. Kod Franje to bi moglo značiti da Bog svoju srdžbu obuzdava, da je blag i milostiv.

Božje obraćanje čovjeku ono je što Franju u ovom dijelu molitve najviše obuzima. Neprestano ponavlja pojmove koji izražavaju čovjekovu vječnu čežnju. Ono za čim čovjek teži sadržano je u Bogu. Zato taj odlomak završava sažetim usklikom: "Ti si sve bogatstvo naše dovoljno." U toj je izjavi najdublje teološko tumačenje siromaštva. Mi smo Božji stvorovi potpuno ovisni o njemu. Bog je naše bogatstvo koje toliko nama pripada, koliko mi pripadamo Bogu. Čovjekova čežnja toliko je velika da ju samo Bog može utažiti. Samo Bog je Franji dostatan. Bog je Franjino sve, sve njegovo bogatstvo.

U ovoj molitvi nedostaje bilo kakav znak bola zbog Franjinih rana i nijednom riječju Franjo ne spominje Isusovu muku. Molitelj je uronjen u Božje svjetlo i Božju ljubav. Franjo kao da je izvan zemaljske Isusove povijesti i izvan svoje vlastite povijesti. Ne spominje ono što mu se dogodilo, nego hvali dobrog, velikog Boga koji je za Franju "neizreciva tajna koja pobuđuje strepnju i očarava": tajna pred kojom u strahopoštovanju drš­će i koja ga istodobno neodoljivo privlači. Tako su Franjine Hvale Bogu višnjemu izraz uzvišenog strahopoštovanja i oduševljenja za Boga, hvalospjev divljenja i zahvalnosti Bogu.

Pierre

Izvor: Svjetlo riječi

Komentari na članak Ukupno ()

NAPOMENA: Svi komentari i postovi su djelo i mišljenje njihovih autora, a ne web portala Svjetlorijeci.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Svjetlorijeci.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja.

Košarica

0.00 KM

Ukupno artikla: (0) Otvori košaricu
Radioemisije
Franjevačka karizma u Bosni

Na današnji dan

Fra Bono Benić

(Čatići kraj Kaknja, oko 1708. – Sutjeska, 25. III. 1785.). U Sutjesci je stekao osnovnu i srednju izobrazbu. Studij je pohađao u Cremoni u Italiji. U Bosni Srebrenoj obavljao je pastoralne, odgojne, nastavne i upravne službe. Predavao je filozofiju u Šibeniku i Zaostrogu, bio odgojitelj u novicijatu u Sutjesci, deset godina u službi gvardijana u Sutjesci, Fojnici i Kreševu, župnika u Varešu. Službovao je u upravi Bosne Srebrene u svojstvu definitora i kustosa, a u dva maha biran je za provincijala Bosne Srebrene. U rukopisu je ostavio vrijedno djelo koje je u novije vrijeme objavljeno pod naslovom Ljetopis sutješkoga samostana.

Na vrh