Celijakija – Bolest s tisuću lica

Objavljeno: 11.03.2017. u 08:40Kategorija: Zdravlje

Prvi djelomični opisi celijakije datiraju iz vremena Stare Grčke, a zabilježio ih je Aretej Kapadočanin u 2. stoljeću prije Krista. Međutim, prvi cjelovit opis bolesti daje 1888. godine sir Samuel Jones Gee, poznati engleski liječnik. On opisuje djecu u čijem izgledu dominira izrazito povećan trbuh, uz jako tanke ruke i noge.

Piše: dr. Boris Adašević

Djeca koju je opisao dr. Gee imaju loš apetit, ali unatoč tome stolice su im obilne, masne i izrazito neugodna mirisa. Nažalost, većina te djece brzo bi umirala. S obzirom na takav izgled bolesnika, Gee je bolest nazvao celijakija po grčkoj riječi coeliacus, što u slobodnu prijevodu znači trbušna šupljina, čime naglašava da kod bolesti dominira velik trbuh i da je osnovni problem poremećaj u probavi. Prošlo je mnogo vremena dok se nije doznalo što je uzrok bolesti.

Bolest kruha

Tek 1950. godine nizozemski liječnici, na čelu s van Dyckom, uspostavljaju vezu između celijakije i pšenice. Naime, uočeno je da za vrijeme Drugog svjetskog rata bolesnika s celijakijom nije bilo, a da su bolesnici koji su imali tu bolest iznenada ozdravili. Po završetku rata ponovno dolazi do pojave istih simptoma i bolesti. Van Dyck i suradnici zaključuju da tijekom rata nije bilo pšenice, već je prehrana temeljena na kukuruzu te je to bio mogući razlog nestanku celijakije.

Ta se tvrdnja kasnije pokazala točnom, a daljim se istraživanjem uočilo da je osnovni uzrok bolesti protein gluten koji nalazimo u pšenici, raži i ječmu te je, stoga, bolest dobila i drugo ime – glutenska enteropatija. Još nedovoljno razjašnjeni imunološki mehanizam dovodi do oštećenja sluznice tankog crijeva. Kao posljedica toga, dolazi do poremećaja u apsorpciji hrane, koja nedovoljno probavljena rezultira pojavom obilnih, masnih stolica, često sa sastojcima neprobavljene hrane. Nedostatak hranjivih sastojaka poput proteina, masti, vitamina i minerala ima za posljedicu slabiji rast i razvoj djeteta, što je osnovna karakteristika oboljelih od celijakije. Slabost muskulature, uz neadekvatnu razgradnju ugljikohidrata i stvaranje veće količine plinova u crijevima, dovodi do napuhanosti trbuha, uz propadanje potkožnog masnog tkiva i pojave viška kože u obliku kožnih nabora na tankim rukama i nogama. Nešto kasnije je empirijskim izbacivanjem i ponovnim uvođenjem pšenice, ječma, raži i rijetko zobi u prehranu tih bolesnika jasno definirana grupa žitarica odgovornih za sindrom malapsorpcije. Daljnjim je istraživanjem otkriven biljni protein gluten kao uzrok bolesti tankoga crijeva s tipičnom kliničkom slikom i patohistološkim nalazom.

Otupjela crijeva

Celijakija ili glutenska enteropatija jedna je od najčešćih kroničnih gastroenteroloških, pedijatrijskih pa i sustavnih bolesti danas. Prema najnovijim podacima, prevalencija celijakije se među stanovništvom zapadne Europe i SAD-a kreće oko 1:150. Celijakija je kronična autoimuna bolest koju karakterizira nepodnošljivost organizma na gluten – bjelančevinu pšenice, ječma, raži i zobi. Vjeruje se da ukupno više od milijun Europljana boluje od celijakije. Uz jednog dijagnosticiranog oboljelog, najmanje je sedam neprepoznatih. Znanje o celijakiji i održavanju zdravlja kod te je bolesti na izrazito niskoj razini. Bolest obuhvaća sve dobne skupine, oba spola, a može se javiti već u dojenčadi ili pak u odraslih. Razni simptomi te bolesti dugo mogu biti prikriveni.

Tipični simptomi celijakije koje obično vidimo u najmlađih su: kronični proljev, napuhanost trbuha i slabo dobivanje na tjelesnoj masi. Atipične prezentacije koje su češće u starijih su: opstipacija, nizak rast, odgođeni pubertet, ponavljane afte u ustima, oštećenje zubne cakline, tvrdokorna anemija, rahitis, kožne dermatitične promjene, razdražljivost...

Postoji i takozvani tihi oblik bolesti, u kojem simptomi nisu vidljivi ili su minimalni, ali promjene na crijevnim resicama ipak postoje. Oboljeli od celijakije, čak i kad nema jasnih simptoma, imaju rizik od nastanka komplikacija, ukoliko nemaju odgovarajući tretman. To su prije svega maligne bolesti u odrasloj dobi: limfomi, tumori jednjaka i crijeva, za koje se pokazalo da su bitno učestaliji u osoba s neliječenom celijakijom nego u drugih ljudi. Stoga je važno da liječnici misle o celijakiji i aktivno je traže ako postoji sumnja, ali i u rizičnim skupinama.

Rizični su prvi srodnici, odnosno braća i sestre oboljelih i osobe koje imaju bolesti koje mogu biti pridružene celijakiji; npr. autoimune bolesti štitnjače, šećerna bolesti tip jedan i sl. Zbog šarolikosti mogućih simptoma celijakiju se još naziva i bolest sa tisuću lica.

Stroga bezglutenska prehrana

Za dijagnozu celijakije rabe se specifični testovi. Oni su brzi i jednostavni, a testovi se rade na osnovu kapilarne krvi, odnosno krvi iz prsta. Ako su negativni, bolest se može isključiti s visokom sigurnošću. No, ako su pozitivni, to još uvijek ne znači doista celijakiju, već se radi daljnja obrada. Do dijagnoze dolazimo na osnovu krvnih pretraga te biopsije sluznice tankog crijeva. Postoje točno precizirani kriteriji temeljem kojih se ona postavlja. Nekada je za to potreban veći vremenski period praćenja i analiza da bismo bili sigurni. Ako se bolest dijagnosticira, slijedeći važeće smjernice, dijagnoza je doživotna.

Celijakija se liječi strogom bezglutenskom prehranom. To znači da iz prehrane treba izostaviti sve što sadrži gluten, pa i u najmanjim količinama. Dakle, jelovnik je bez namirnica koje sadrže pšenicu, ječam, raž, makar i u tragovima. Zob se može konzumirati ako nije kontaminirana, što je više izuzetak nego pravilo. Za sve namirnice uvijek je potrebno čitati deklaracije o sastavu, a najsigurnije je koristiti samo one koje imaju jasno istaknuto da ne sadrže gluten. Provođenjem bezglutenske prehrane, celijakija se u potpunosti liječi te nestaju svi simptomi, kao i rizici za maligne komplikacije. To je ujedno i najvažniji razlog za izostavljanje glutena iz prehrane osoba kod kojih je celijakija potvrđena, a nemaju simptome. Oboljeli koji se pridržavaju bezglutenske prehrane žive kao potpuno zdrave osobe i ni po čemu se, osim po prehrani, ne razlikuju od drugih.

Prema dosadašnjim istraživanjima, udio oboljelih koji se pridržavaju prehrane nije optimalan i kreće se od 40 – 88 %. Zato je važno i dalje prosvjećivati o zdravstvenim okolnostima ove i sličnih trbušnih bolesti.

Izvor: Svjetlo riječi

Komentari na članak Ukupno ()

NAPOMENA: Svi komentari i postovi su djelo i mišljenje njihovih autora, a ne web portala Svjetlorijeci.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Svjetlorijeci.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja.

Košarica

0.00 KM

Ukupno artikla: (0) Otvori košaricu
Radioemisije
Franjevačka karizma u Bosni

Na današnji dan

Fra Bono Benić

(Čatići kraj Kaknja, oko 1708. – Sutjeska, 25. III. 1785.). U Sutjesci je stekao osnovnu i srednju izobrazbu. Studij je pohađao u Cremoni u Italiji. U Bosni Srebrenoj obavljao je pastoralne, odgojne, nastavne i upravne službe. Predavao je filozofiju u Šibeniku i Zaostrogu, bio odgojitelj u novicijatu u Sutjesci, deset godina u službi gvardijana u Sutjesci, Fojnici i Kreševu, župnika u Varešu. Službovao je u upravi Bosne Srebrene u svojstvu definitora i kustosa, a u dva maha biran je za provincijala Bosne Srebrene. U rukopisu je ostavio vrijedno djelo koje je u novije vrijeme objavljeno pod naslovom Ljetopis sutješkoga samostana.

Na vrh