Nestanak majke

Objavljeno: 07.03.2017. u 09:18Kategorija: Obitelj

Za djecu je potrebna majka, ali nje nema. Nje nema u društvenim vrijednostima, nje nema na televiziji, nikad je nema u novinama, nema je u politici, nema je na šefovskim mjestima. To jest ima, majke jesu tamo, ali ne zato što su majke, nego unatoč tomu – zato što su uspjele izdržati konkurenciju ljudi bez djece.

Piše: Boris Beck

U Hrvatskoj je broj stanovnika pao ispod 4 milijuna. Idući će milijun nestati za 15-ak godina. O tome se obično govori kao o nestanku naroda. No zapravo je nestala majka.

Iako su Eurostatove projekcije predviđale da će do 2020. u Hrvatskoj svake godine biti barem 40 000 novih majki, sada ih imamo samo 37 500, s tim da ih svake godine ima još za 5 % manje.

Majka postaje sve rjeđa. Sve ju je teže vidjeti na ulici, sve je manje majki u društvu, na poslu i u obitelji. Kada je Zagreb slavio 900 godina postojanja, početkom 90-ih, službeni plakat prikazivao je veliki prazan trg na kojem je bilo raštrkano dvadesetak usamljenih šetača – a nije bilo nijednog djeteta. Također, ako gledate kostimirane povijesne filmove, nećete nikad u njima vidjeti nijednu trudnicu, iako je većina mladih supruga nekad više-manje stalno bila trudna. Majke su nestale i iz naše predodžbe, i iz našeg društva.

Prije pola stoljeća u Hrvatskoj se godišnje sklapalo deset brakova na tisuću ljudi, a sada ih se sklapa pet. I to sve kasnije: nekad su se žene udavale u prosjeku s 23 godine, a sada s 26, dok mladoženje imaju 29 godina. Riječi mladoženja i mladenka, izvedene iz riječi mlad, polako gube smisao. U toj se dobi najčešće postaje prvi put roditelj, a za oko pola parova i zadnji put; druga polovica parova imat će još samo jednom dijete, a više od dvoje djece imat će jedva svaki deseti par.

Kad kažem da je nestala majka, podrazumijeva se da je nestao i otac, ali majka je uvijek vidljivije vezana uz djecu. Unatoč emancipaciji, žene su uz kolica u parku, u pedijatrijskim učionicama, ispred vrtića i na roditeljskim sastancima. One izostaju s posla i fakulteta da bi donijele dijete na svijet, brinule se o njemu prvih mjeseci, a i kasnije, kad god zakašlje i dobije temperaturu. Zato je ženi kod poslodavca uvijek mana što ima djecu, jer zna da neće na nju moći računati sto posto.

Sve te divne stvari

Jedna od teorija zbog čega mladi odlažu ulazak u brak, pa u njemu odlažu dolazak djece, jest velika ponuda mogućnosti. Prije stotinu godina, ili samo pedeset, ljudi su brzo zasnivali obitelj i donosili djecu na svijet, a o svemu su drugom razmišljali usput. Sada su izbori veliki i neminovni, a za svaku odluku treba vremena i vremena: studiranje traje, a poslije dodiplomskog slijedi poslijediplomski studij, dok karijera zahtijeva da posao nosite doma i budete stalno dostupni na mobitel i e-mail. Ekonomska je klima sve lošija, dodatno otežana krizom, pa su poslovi povremeni i privremeni, bez stalnosti i pouzdanja u budućnost, ako ih uopće ima i ako se ne mora u inozemstvo. Uvijek treba još malo pričekati – do idućeg stupnja, do idućeg angažmana, do iduće godine, do iduće sezone.

Zatim, tu su i sve one divne stvari koje se mogu nabaviti za novac: moderne kuhinje i putovanja, plosnati televizori i zimovanja, masaže u toplicama i japanska hrana, brendirana odjeća i njemački automobili – ali to opet znači da treba raditi od jutra do mraka. Djeca će doći na red nakon svega toga.

(...)


Cijeli tekst iz rubrike Riječ obiteljima pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.

Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.

Izvor: Svjetlo riječi

Komentari na članak Ukupno ()

NAPOMENA: Svi komentari i postovi su djelo i mišljenje njihovih autora, a ne web portala Svjetlorijeci.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Svjetlorijeci.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja.

Košarica

0.00 KM

Ukupno artikla: (0) Otvori košaricu
Radioemisije
Franjevačka karizma u Bosni

Na današnji dan

Fra Bono Benić

(Čatići kraj Kaknja, oko 1708. – Sutjeska, 25. III. 1785.). U Sutjesci je stekao osnovnu i srednju izobrazbu. Studij je pohađao u Cremoni u Italiji. U Bosni Srebrenoj obavljao je pastoralne, odgojne, nastavne i upravne službe. Predavao je filozofiju u Šibeniku i Zaostrogu, bio odgojitelj u novicijatu u Sutjesci, deset godina u službi gvardijana u Sutjesci, Fojnici i Kreševu, župnika u Varešu. Službovao je u upravi Bosne Srebrene u svojstvu definitora i kustosa, a u dva maha biran je za provincijala Bosne Srebrene. U rukopisu je ostavio vrijedno djelo koje je u novije vrijeme objavljeno pod naslovom Ljetopis sutješkoga samostana.

Na vrh