Govor u jezicima

Objavljeno: 17.02.2017. u 12:43Kategorija: Duhovne stranice

U Prvoj poslanici Korinćanima (12–14) Pavao govori o raznovrsnim darovima i službama u Crkvi. Sve to potječe od istoga Gospodina i ima istu svrhu – izgradnju Crkve. Naglašava da ljubav – kao temeljni i najveći dar – treba prožimati sve hijerarhijske i karizmatske darove (1 Kor 13).

Piše: Josip Ikić

U Prvoj poslanici Korinćanima (12–14) Pavao govori o raznovrsnim darovima i službama u Crkvi. Sve to potječe od istoga Gospodina i ima istu svrhu – izgradnju Crkve. Naglašava da ljubav – kao temeljni i najveći dar – treba prožimati sve hijerarhijske i karizmatske darove (1 Kor 13). Navodi devet karizmi, koje se mogu svrstati u tri skupine: a) govorni darovi: dar jezikâ, dar proroštva i dar tumačenja jezikâ; b) darovi otkrivenja: dar znanja, dar razlikovanja duhova i riječ mudrosti; te c) darovi snage: darovi ozdravljanja, moć čudesa i dar vjere.

Prije svog uzašašća Krist nalaže apostolima da propovijedaju evanđelje po cijelom svijetu da bi se ljudi krstili i spasili. Oni koji povjeruju u Krista, pored ostalog, dobit će i dar govora u novim jezicima (usp. Mk 16,15-18). Kristovo se obećanje ispunilo na prvu Pedesetnicu (Dj 2,4) i nastavlja se kroz razne pedesetnice u povijesti Crkve, ali s različitom jačinom. Zadnjih 50 godina ova je karizma ponovo zaživjela i proširila se preko karizmatskog pokreta.

Govor u jezicima je, dakle, molitva ili govor koji Duh izgovara preko našeg ljudskog glasa na nama nepoznatom jeziku da bi slavio Boga i prenio neku poruku. Pavao to opisuje ovim riječima: „Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. A onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha – da se on po Božju zauzima za svete” (Rim 8,26-27). Budući da Duh proniče naša srca, onda On oblikuje ovaj dar u skladu s našim osobinama, s tim da netko može ponekad dobiti i više oblika ovoga dara. Njime se tako izražava Božja ljubav i briga za svakog od nas, kao što roditelji pokazuju različitu brigu za svako dijete u obitelji. Pavao potiče sve vjernike da koriste taj dar: „A htio bih da svi govorite drugim jezicima” (1 Kor 14,5).

(...)


Cijeli tekst iz rubrike Riječ mistike pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.

Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.

Izvor: Svjetlo riječi

Komentari na članak Ukupno ()

NAPOMENA: Svi komentari i postovi su djelo i mišljenje njihovih autora, a ne web portala Svjetlorijeci.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Svjetlorijeci.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja.

Košarica

0.00 KM

Ukupno artikla: (0) Otvori košaricu
Radioemisije
Ekološko obraćenje - Naš odgovor na Božji dar

Najave

  • Ne postoji nijedna najava!

Na današnji dan

Fra Lovro Šitović

(Ljubuški, 1682. – Šibenik 26. II. 1729). Rođen je u muslimanskoj obitelji i bilo mu je ime Hasan. U vrijeme austrijsko-turskoga rata (1690) njegova je oca, ljubuškog kapetana, zarobio je harambaša Šimun Talajić, a ovaj je ostavio sina kao jamstvo dok on ne skupi otkupninu za sebe. Odveo je sina nakon što je isplatio otkupninu. Međutim, dječak je pobjegao nazad. Talajić ga je dao na školsko podučavanje franjevcima, u 17. godini su ga krstili kao Stjepana. Ušao je u franjevački red i uzeo ime fra Lovro. Studirao je u Italiji filozofiju i teologiju. Potom je predavao filozofiju u Makarskoj, a od 1715. teologiju u Šibeniku i Splitu. Objavio je latinsku gramatiku 1713, te Pisnu (Pismu) od pakla 1727.


Fra Josip Markušić

(Čepak kraj Kotor Varoša, 23. I. 1880, – Jajce, 26. II. 1968). Studirao je teologiju u Kraljevoj Sutjesci i Budimpešti. Svećenički red primio je 1904. Službovao je kao profesor u Visokom. Bio je župnik u Kotor Varošu, gvardijan u Jajcu, u samostanu Sv. Ante u Sarajevu i u Beogradu. Uz službe definitora i kustosa, triput je biran za provincijala Bosne Srebrene. Jedan je od najznačajnijih franjevaca XX. stoljeća. Pisao je priloge o općoj, kulturnoj i crkvenoj prošlosti na ovim prostorima. Napisao je i zbirku pjesama. Objavio je: Kmetovsko pitanje u Bosni i Hercegovini, Krvavi behari, Život i rad Ivana Frane Jukića i dr.


Na vrh