Genetsko zagađenje flore

Objavljeno: 16.02.2017. u 13:03Kategorija: Ekologija

Živimo u vremenu ekologije te smo svakodnevno svjedoci da nas svi mediji, novine, radio i televizija upozoravaju na mnoge vidove zagađenja u našoj sredini, odnosno o ekološkoj ugroženosti. Najčešći vidovi zagađenja su razni štetni dimovi iz tvornica ili zapaljenih smetlišta, curenja kemikalija u vodotoke i na tlo, pretjerana uporaba mineralnih gnojiva i pesticida, koji se kasnije koncentriraju u hrani.

Piše: Dalibor Ballian

Ovdje ćemo nešto reći o jednom zasad nevidljivom zagađenju, koje ne pobuđuje veću pažnju, ali može predstavljati nerješiv problem. U našim medijima i znanstvenim krugovima o njemu se govori malo ili nikako, iako je već desetljećima prisutan. U svijetu ovaj vid zagađenja već niz godina predstavlja značajan globalni problem i pokušava se na mnoge načine riješiti, no zasad neuspješno.

Suvremena saznanja i znanstveni krugovi, naročito u posljednjem desetljeću prošlog stoljeća počeli su nas upozoravati na vrlo veliku opasnost, u novije vrijeme i značajnim kampanjama protiv nekontroliranog prometa genetski modificiranim organizmima, koji predstavljaju samo jedan od mogućih oblika genetskog zagađivanja. Ipak, u našem okruženju i pored pojavljivanja GMO usjeva zadnjih godina, imamo mnogo drugih genetskih zagađivača. Slobodno možemo reći da u Europi, pa i kod nas, već stoljećima živimo s ovim zagađenjem. Kako onda možemo reći da ovo nevidljivo zagađenje ima negativan utjecaj na čovjeka i okolinu u kojoj živimo?

Prednost domaćih vrsta

Da bi se moglo bolje razumjeti u čemu je problem, moramo se vratiti malo u povijest te kroz nekoliko primjera pokušati objasniti ovaj fenomen. Čovjek je u svom povijesnom razvoju prešao put od sakupljača i lovca do ratara. Još u neolitskom periodu počinje s razmjenom sjemena žitarica i drugog bilja. Tako je počeo nezaustavljivi proces prenošenja, odnosno svjesnog preseljenja biljaka s ciljem zadovoljenja ljudskih potreba. U početku biljke, a kasnije i životinje, vrlo brzo mijenjaju svoje stanište te prelaze s jednog na druga područja. Također, uspješno prolaze kroz procese aklimatizacije i počinju se širiti u novoj sredini. Mnoge od njih vrlo često stupaju u reprodukcijske odnose i križaju se s autohtonim vrstama te kroz proces introgresije razmjenjuju genetički materijal i lagano uništavaju autohtoni genofond. Gubitak je velik, jer je autohtoni genetički materijal visoko adaptabilan na sve promjene, a njegovim gubitkom novonastale introgresirane populacije postaju jako labilne i osjetljive na sve promjene u okolini. U slučaju jačih poremećaja te nove populacije nestaju uz katastrofalne posljedice. Primjer je propadanje nekih vrsta ili sušenje šuma kojima smo svjedoci u zadnjem desetljeću.

(...)


Cijeli tekst iz rubrike Novi ekološki problemi pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.

Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.

Izvor: Svjetlo riječi

Komentari na članak Ukupno ()

NAPOMENA: Svi komentari i postovi su djelo i mišljenje njihovih autora, a ne web portala Svjetlorijeci.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Svjetlorijeci.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja.

Košarica

0.00 KM

Ukupno artikla: (0) Otvori košaricu
Radioemisije
Sretan Uskrs

Na današnji dan

Fra Jeronim (Ivan) Mihaljević

(Golinjevo kraj Livna, 20. VI. 1835. – 26. IV. 1894.). Vršio je službu župnika u Suhom Polju (1890.-1894.) gdje je opremljen svetim sakramentima i umro od velike vrućice. Pokopan je u groblju sela Osmanlije suhopoljske župe. Fra Miroslav Džaja ističe da mu svijet hodočasti na grob i moli njegov zagovor, što znači da je umro na glasu svetosti.

Na vrh