Izgubljene knjige u Starom zavjetu

Objavljeno: 15.02.2017. u 12:11Kategorija: Biblija

U Svetom pismu navodi se određeni broj knjiga i spisa koji nam danas nisu dostupni. Ponekad su unutar svetopisamskih tekstova čak prenesene i riječi, pa i cijeli tekstovi iz tih knjiga.

Piše: fra Darko Tepert

Tako se u Knjizi Brojeva kaže: „Zato se veli u Knjizi Jahvinih vojni: 'Vaheb kod Sufe i doline arnonske i padine doline što se naginje prema mjestu Aru i naslanja se na granicu moapsku...'” (Br 21,14). Ove riječi smještene su unutar opisa putovanja Izraelaca prema obećanoj zemlji uz kanjon potoka Arnona koji je bio granica između Moabaca i Amorejaca. Navod iz Knjige Jahvinih vojni služi da bi potvrdio izjavu u prethodnom retku prema kojoj je upravo Arnon granica (usp. 21,13). Nije međutim poznato koja je bila prava narav, namjena i sadržaj ove izgubljene knjige. Prema naslovu knjige moglo bi se zaključiti da je njezina namjena bila da veliča Jahvine pobjede protiv njegovih neprijatelja, a to bi značilo protiv neprijatelja njegova izabranog naroda. Sâm je navod tek djelomičan, pa ne sadrži glagol. Mjesta Vaheb i Sufa koja se odmah na početku spominju do danas su nepoznata, no očito je da ih odlomak smješta u blizinu Arnona. Izraz 'doline arnonske' zapravo se odnosi na arnonske kanjone, to jest suha korita koja se tek u kišnom razdoblju ponekad napune vodom. Izrazom 'padine doline' označene su strme stijene oko kanjona Arnona. Ar je, prema drugim biblijskim tekstovima, bilo mjesto uz istočni dio Arnona, nasuprot Moabu. Očito je da je autor ove izgubljene knjige dobro poznavao geografsku situaciju istočno od Mrtvoga mora. Više od ovoga o Knjizi Jahvinih vojni ne možemo znati jer je riječ o jedinome njezinom poznatom odlomku.

Zapisano je...

Druga izgubljena knjiga koja se spominje u Starom zavjetu nazvana je Knjiga Pravednika, a spomenuta je na dva mjesta: u Knjizi o Jošui i Drugoj knjizi o Samuelu. U Knjizi o Jošui ova se izgubljena knjiga nalazi unutar opisa bitke koju su poduzeli Amorejci protiv pet kraljeva Gibeona, gdje Jošua dolazi u pomoć Gibeoncima. Gospodin mu tada kaže: „Ne boj se! Ja sam ih predao u tvoje ruke i nijedan od njih neće se održati pred tobom” (Jš 10,8). Sveti pisac nastavlja: „Onoga dana kad Jahve predade Amorejce sinovima Izraelovim, obrati se Jošua i poviče pred Izraelcima: 'Stani, sunce, iznad Gibeona i, mjeseče, iznad dola Ajalona!' I stade sunce i zaustavi se mjesec sve dok se nije narod osvetio neprijateljima svojim” (10,12-13). Mjesta Gibeon i Ajalon nalaze se petnaestak kilometara sjeverozapadno od Jeruzalema. Sve se zaključuje riječima: „Ne piše li to u Knjizi Pravednika?” (10,13). Premda današnja izdanja Biblije na suvremenim jezicima donose navodnike, iz samoga se hebrejskoga teksta ne može zaključiti što je točno navod iz Knjige Pravednika. Neki misle da je iz te knjige preuzet samo tekst iz prethodnoga retka, dok drugi drže da je iz nje preuzeta cijela pripovijest o ovoj bitci. Sâm naslov knjige može se prevesti dvojako. Riječ „pravednik” prevodi hebrejsku riječ jašar koja doista može imati to značenje, no mogla bi se prevesti i kao osobno ime Jašar. Ipak, i drevni grčki i latinski prijevod razumiju ovaj naslov kao Knjigu Pravednika.

(...)


Cijeli tekst iz rubrike Nepoznata Biblija pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.

Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.

Izvor: Svjetlo riječi

Komentari na članak Ukupno ()

NAPOMENA: Svi komentari i postovi su djelo i mišljenje njihovih autora, a ne web portala Svjetlorijeci.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Svjetlorijeci.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja.

Košarica

0.00 KM

Ukupno artikla: (0) Otvori košaricu
Radioemisije
Ekološko obraćenje - Naš odgovor na Božji dar

Najave

  • Ne postoji nijedna najava!

Na današnji dan

Fra Lovro Šitović

(Ljubuški, 1682. – Šibenik 26. II. 1729). Rođen je u muslimanskoj obitelji i bilo mu je ime Hasan. U vrijeme austrijsko-turskoga rata (1690) njegova je oca, ljubuškog kapetana, zarobio je harambaša Šimun Talajić, a ovaj je ostavio sina kao jamstvo dok on ne skupi otkupninu za sebe. Odveo je sina nakon što je isplatio otkupninu. Međutim, dječak je pobjegao nazad. Talajić ga je dao na školsko podučavanje franjevcima, u 17. godini su ga krstili kao Stjepana. Ušao je u franjevački red i uzeo ime fra Lovro. Studirao je u Italiji filozofiju i teologiju. Potom je predavao filozofiju u Makarskoj, a od 1715. teologiju u Šibeniku i Splitu. Objavio je latinsku gramatiku 1713, te Pisnu (Pismu) od pakla 1727.


Fra Josip Markušić

(Čepak kraj Kotor Varoša, 23. I. 1880, – Jajce, 26. II. 1968). Studirao je teologiju u Kraljevoj Sutjesci i Budimpešti. Svećenički red primio je 1904. Službovao je kao profesor u Visokom. Bio je župnik u Kotor Varošu, gvardijan u Jajcu, u samostanu Sv. Ante u Sarajevu i u Beogradu. Uz službe definitora i kustosa, triput je biran za provincijala Bosne Srebrene. Jedan je od najznačajnijih franjevaca XX. stoljeća. Pisao je priloge o općoj, kulturnoj i crkvenoj prošlosti na ovim prostorima. Napisao je i zbirku pjesama. Objavio je: Kmetovsko pitanje u Bosni i Hercegovini, Krvavi behari, Život i rad Ivana Frane Jukića i dr.


Na vrh