500. obljetnica podjele franjevačkog reda

Objavljeno: 14.02.2017. u 14:18 | Autor: Svjetlo riječi | Kategorija: OFM BIH

Samo nekoliko godina poslije smrti sv. Franje među njegovim su se sljedbenicima pojavila različita mišljenja o prvotnom idealu njihova Utemeljitelja. Razilaženja u shvaćanju ideala trajala su stoljećima i dovela do podjele Reda 1517. na opservante (opslužitelje) i konventualce (samostance).

Piše: fra Anđelko Barun

OPSERVANTI I KONVENTUALCI

Postojale su dvije mogućnosti kojima je prvotna Franjina zajednica mogla krenuti u budućnost. Ostati mala zajednica evanđeoskog života, živjeti u potpunom siromaštvu i poniznosti, izvan crkvenih zbivanja, ili razviti se u veliki crkveni red i uključiti se u apostolat Crkve. Iako je Franjo bio skloniji prvoj varijanti, njegovim pristankom bratstvo je prihvatilo drugu mogućnost, uključilo se u evangelizaciju ljudi u svijetu.

Franjo je bio oruđe Božje providnosti, potpuno se povjerio Bogu da ga vodi i nadahnjuje. On sluša Božji glas i preko Crkve, čak se u svojim dvojbama obraća Crkvi, prihvaća njezine sugestije. Papinska se kurija istinski trudila da novosti koje donosi Red manje braće prihvati i usmjeri u organski život i organizacijsku uredbu Crkve.

Početak razilaženja

Franjo je u Pravilu napisao: Braća ne smiju ništa primiti u vlasništvo, ni kuće, ni mjesta, ni bilo koje stvari. Praksa je, ipak, pokazala da braća, ako hoće izvršiti zadaću koju im Crkva namjenjuje, moraju imati neke nastambe i materijalna dobra kojima će se služiti. Stoga je Franjo dopustio prilagođavanje stvarnosti u pogledu kuća, crkava i prostorija za izobrazbu.

U svoje bratstvo Franjo je primao i brojne studente, profesore i učene ljude koji će se i dalje baviti studijem potrebnim za propovjedničku službu. Studij zahtijeva veće kuće i opremljenije prostore. Živjeti u takvim većim samostanima više nije problem. Ali, kako ostati vjeran Pravilu da braća ne smiju ništa primiti u vlasništvo? Tu je Franjo nepopustljiv. Otuda i početak podjele među braćom: na one koji žele opsluživati odredbu Pravila (opservanti), bez ikakva vlasništva, i one koji bi željeli živjeti na svojim samostanskim imanjima (konventualci). Tu je srž problema stoljetnih borbi između konventualaca i opservanata. Problem je postao tako velik da se mogao riješiti jedino bratskom diobom na dvije posebne zajednice.

Prema papinskim tumačenjima Pravila, braća su mogla siromaštvo prilagoditi blažem i zakonski uređenom obliku života. Međutim, bilo je i onih koji to ne prihvaćaju, zagovornici su življenja u isposništvu i siromaštvu, manjim nastambama i jednostavnim liturgijskim slavljima, poput prvobitna Franjina bratstva. Problem je potencirao papa Ivan XXII. koji je proglasio heretičnom franjevačku tezu da bi Krist i apostoli odbili svako pravo na vlasništvo pojedinca i u zajednici i da se u tome sastoji najviši oblik savršenstva. Nastao je raskol u Redu, koji je okončan tek smrću kolovođa pobune protiv Pape. Novi generalni ministar Reda, po Papinoj želji, postao je Gerard Odonis, sklon laksantnijem načinu života. On je uspio od pape Benedikta XII. 1336. isposlovati nove Konstitucije koje su naglašavale monaški oblik života, a franjevačke oznake se nisu uopće spominjale. Time je konventualizam dobio pravni temelj i moralno opravdanje.

(...)


Cijeli tekst iz rubrike Aktualno pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.

Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.

Izvor: Svjetlo riječi

Komentari na članak Ukupno ()

NAPOMENA: Svi komentari i postovi su djelo i mišljenje njihovih autora, a ne web portala Svjetlorijeci.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Svjetlorijeci.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja.

Košarica

0.00 KM

Ukupno artikla: (0) Otvori košaricu
Radioemisije
Ekološko obraćenje - Naš odgovor na Božji dar

Najave

  • Ne postoji nijedna najava!

Na današnji dan

Fra Lovro Šitović

(Ljubuški, 1682. – Šibenik 26. II. 1729). Rođen je u muslimanskoj obitelji i bilo mu je ime Hasan. U vrijeme austrijsko-turskoga rata (1690) njegova je oca, ljubuškog kapetana, zarobio je harambaša Šimun Talajić, a ovaj je ostavio sina kao jamstvo dok on ne skupi otkupninu za sebe. Odveo je sina nakon što je isplatio otkupninu. Međutim, dječak je pobjegao nazad. Talajić ga je dao na školsko podučavanje franjevcima, u 17. godini su ga krstili kao Stjepana. Ušao je u franjevački red i uzeo ime fra Lovro. Studirao je u Italiji filozofiju i teologiju. Potom je predavao filozofiju u Makarskoj, a od 1715. teologiju u Šibeniku i Splitu. Objavio je latinsku gramatiku 1713, te Pisnu (Pismu) od pakla 1727.


Fra Josip Markušić

(Čepak kraj Kotor Varoša, 23. I. 1880, – Jajce, 26. II. 1968). Studirao je teologiju u Kraljevoj Sutjesci i Budimpešti. Svećenički red primio je 1904. Službovao je kao profesor u Visokom. Bio je župnik u Kotor Varošu, gvardijan u Jajcu, u samostanu Sv. Ante u Sarajevu i u Beogradu. Uz službe definitora i kustosa, triput je biran za provincijala Bosne Srebrene. Jedan je od najznačajnijih franjevaca XX. stoljeća. Pisao je priloge o općoj, kulturnoj i crkvenoj prošlosti na ovim prostorima. Napisao je i zbirku pjesama. Objavio je: Kmetovsko pitanje u Bosni i Hercegovini, Krvavi behari, Život i rad Ivana Frane Jukića i dr.


Na vrh