Na Valentinovo i vrapci svadbuju

Objavljeno: 14.02.2017. u 10:41Kategorija: Naša baština

U veljači se Crkva prisjeća svetoga Valentina, kršćanskoga mučenika iz 3. stoljeća koji se u tradiciji slavi kao zaštitnik zaljubljenih. O životu ovoga sveca nema puno povijesnih podataka i o njegovu liku saznajemo najviše na temelju sačuvanih legendi. Njegov je spomendan poznat kao Valentinovo.

Piše: Ana Papić

Prema legendi sv. Valentin bio je biskup u Terniju. Nad njegovim je grobom, izvan zidina Ternija, bila podignuta crkva, a početkom 17. stoljeća sazidana je katedrala u kojoj se čuva njegovo tijelo. U Katoličkoj Crkvi Valentinovo se slavi 14. veljače, a na isti dan proslavljaju ga anglikanci i luteranske Crkve. Smatra se da su tek od 15. stoljeća Valentina počeli štovati kao zaštitnika zaljubljenih parova. Hrvatski mu je narod posvetio nekoliko crkava, a brojne su crkve u kojima postoje slike i oltari sv. Valentina.

Prema legendi koja dolazi s engleskoga govornoga područja sv. Valentin je živio u vrijeme kada je car Klaudije II. naredio da se njegovi vojnici ne smiju ženiti, smatrajući da se kao oženjeni neće predano boriti u ratovima, nego će gledati kako sačuvati život i vratiti se obitelji. Valentin nije htio poštivati ovu odluku te je potajno vjenčavao mlade parove sve dok ga vlasti nisu ulovile, utamničile ga i odrubile mu glavu.

Mučenik Crkve

Rimski martirologij spominje sv. Valentina izvještajem koji potječe od sv. Bede Časnoga iz 8. stoljeća. On ga je uzeo iz legendarne muke Marisa i Marte. Tu se o sv. Valentinu kaže da je bio svećenik u Rimu i da se odlikovao mudrošću i kreposnim životom. Zbog svoje je mudrosti stekao ugled i među poganima te ga je i car Klaudije II. htio upoznati. Valentin je slutio što mu se sprema te je okrijepljen svetim sakramentima došao pred cara koji ga je pokušao nagovoriti da se obrati vjeri u rimske bogove. Valentin mu je dogovorio da je za njega Krist pravi Božji Sin i da nikada to ne bi od njega tražio kad bi barem nešto slutio od Božje slave. Na pitanje što misli o bogovima, odgovorio je da su to demoni na što je sudska skupština tražila njegovu smrt.

Prije smrti Valentin je caru protumačio osnove kršćanske vjere što je potreslo cara. Gradski prefekt ga je optužio da je čarobnjak te je car bojeći se pobune, predao Valentina gradskom upravitelju, a ovaj sucu Asteriju kojega je Valentin obratio na kršćanstvo ozdravivši mu kćer koja je bila slijepa. Stoga ga se Valentina često zaziva i za zdravlje očiju.

Asterije se odmah krstio i uskoro zajedno sa svojom obitelji umire mučeničkom smrću. Gradski je prefekt svećenika Valentina dao istući i naredio je da mu odrube glavu. Bilo je to godine 269. na Flaminijskoj cesti. Mučenika je pokopala neka žena Sabinilla. Jedan drugi izvještaj mlađega datuma spominje da je na mučenikovu grobu papa Julije I. dao sagraditi baziliku. Nju je kasnije pregradio i obnovio papa Teodor. Pisani spomenici VII. stoljeća spominju da je bila prekrasno urešena. Svečev se blagdan slavio već za vrijeme pape Grgura Velikoga. (Antolović, 1998:136-137).

Budući da je izliječio čovjeka koji je bolovao od epilepsije, utječe mu se i za ozdravljenje od te bolesti. U ikonografiji ga prikazuju s pticama, ružama, s djetetom bogaljem ili padavičarom pored noge, kao biskupa koji odbija štovati idola, biskupa kojem odsijecaju glavu, svećenika koji daje vid slijepoj djevojci i slično.

(...)


Cijeli tekst iz rubrike Tragom narodne baštine pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.

Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.

Izvor: Svjetlo riječi

Komentari na članak Ukupno ()

NAPOMENA: Svi komentari i postovi su djelo i mišljenje njihovih autora, a ne web portala Svjetlorijeci.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Svjetlorijeci.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja.

Košarica

0.00 KM

Ukupno artikla: (0) Otvori košaricu
Radioemisije
Ekološko obraćenje - Naš odgovor na Božji dar

Najave

  • Ne postoji nijedna najava!

Na današnji dan

Fra Lovro Šitović

(Ljubuški, 1682. – Šibenik 26. II. 1729). Rođen je u muslimanskoj obitelji i bilo mu je ime Hasan. U vrijeme austrijsko-turskoga rata (1690) njegova je oca, ljubuškog kapetana, zarobio je harambaša Šimun Talajić, a ovaj je ostavio sina kao jamstvo dok on ne skupi otkupninu za sebe. Odveo je sina nakon što je isplatio otkupninu. Međutim, dječak je pobjegao nazad. Talajić ga je dao na školsko podučavanje franjevcima, u 17. godini su ga krstili kao Stjepana. Ušao je u franjevački red i uzeo ime fra Lovro. Studirao je u Italiji filozofiju i teologiju. Potom je predavao filozofiju u Makarskoj, a od 1715. teologiju u Šibeniku i Splitu. Objavio je latinsku gramatiku 1713, te Pisnu (Pismu) od pakla 1727.


Fra Josip Markušić

(Čepak kraj Kotor Varoša, 23. I. 1880, – Jajce, 26. II. 1968). Studirao je teologiju u Kraljevoj Sutjesci i Budimpešti. Svećenički red primio je 1904. Službovao je kao profesor u Visokom. Bio je župnik u Kotor Varošu, gvardijan u Jajcu, u samostanu Sv. Ante u Sarajevu i u Beogradu. Uz službe definitora i kustosa, triput je biran za provincijala Bosne Srebrene. Jedan je od najznačajnijih franjevaca XX. stoljeća. Pisao je priloge o općoj, kulturnoj i crkvenoj prošlosti na ovim prostorima. Napisao je i zbirku pjesama. Objavio je: Kmetovsko pitanje u Bosni i Hercegovini, Krvavi behari, Život i rad Ivana Frane Jukića i dr.


Na vrh