Molitva za ljubav prema mladiću/djevojci

Objavljeno: 14.02.2017. u 09:52Kategorija: Prigodne molitve

Gospodine, imam mladića. Zaista mi je stalo do njega i želim da ovo što doživljavamo,zaista i uspije. Podari nam oboma mudrosti i strpljivosti da zajednički razvijamo našu vezu prema nečemu puno uzvišenijem. Možda je on, Gospodine, prava osoba, koja će sa mnom dijeliti svu sreću i tugu u budućnosti, a možda on ipak nije taj koji je meni odabran. Bez obzira na sve, ovoga trenutka sam sretna i želim da ta sreća i dalje potraje. Zaštiti ga od loših utjecaja, da ne čini nepromišljene stvari zbog kojih bi se sutra možda pokajao. Daj, Gospode, da s dovoljnom pažnjom gradim njegovo povjerenje u našu ljubav. Želim ti reći da ga čuvaš od lažnih prijatelja koji se krivo predstavljaju, kako bi naškodili njegovoj sreći. Hvala ti što si spojio naša srca i molim Te da između nas raste prava i uzvišena ljubav.Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.

Izvor: Svjetlo riječi

Košarica

0.00 KM

Ukupno artikla: (0) Otvori košaricu
Radioemisije
Ekološko obraćenje - Naš odgovor na Božji dar

Najave

  • Ne postoji nijedna najava!

Na današnji dan

Fra Lovro Šitović

(Ljubuški, 1682. – Šibenik 26. II. 1729). Rođen je u muslimanskoj obitelji i bilo mu je ime Hasan. U vrijeme austrijsko-turskoga rata (1690) njegova je oca, ljubuškog kapetana, zarobio je harambaša Šimun Talajić, a ovaj je ostavio sina kao jamstvo dok on ne skupi otkupninu za sebe. Odveo je sina nakon što je isplatio otkupninu. Međutim, dječak je pobjegao nazad. Talajić ga je dao na školsko podučavanje franjevcima, u 17. godini su ga krstili kao Stjepana. Ušao je u franjevački red i uzeo ime fra Lovro. Studirao je u Italiji filozofiju i teologiju. Potom je predavao filozofiju u Makarskoj, a od 1715. teologiju u Šibeniku i Splitu. Objavio je latinsku gramatiku 1713, te Pisnu (Pismu) od pakla 1727.


Fra Josip Markušić

(Čepak kraj Kotor Varoša, 23. I. 1880, – Jajce, 26. II. 1968). Studirao je teologiju u Kraljevoj Sutjesci i Budimpešti. Svećenički red primio je 1904. Službovao je kao profesor u Visokom. Bio je župnik u Kotor Varošu, gvardijan u Jajcu, u samostanu Sv. Ante u Sarajevu i u Beogradu. Uz službe definitora i kustosa, triput je biran za provincijala Bosne Srebrene. Jedan je od najznačajnijih franjevaca XX. stoljeća. Pisao je priloge o općoj, kulturnoj i crkvenoj prošlosti na ovim prostorima. Napisao je i zbirku pjesama. Objavio je: Kmetovsko pitanje u Bosni i Hercegovini, Krvavi behari, Život i rad Ivana Frane Jukića i dr.


Na vrh