Ekološka estetika grada

Objavljeno: 11.02.2017. u 10:10Kategorija: Reportaže

Moderno društvo već odavno kronično pati od „nedostatka prirode”. Čovjek je izgradnjom modernih građevina i infrastrukturnih rješenja možda mislio na sve, ali ne i na očuvanje prirode koja ga okružuje.

Piše: mr. sc. Selma Haračić Berbić

Modernizacija ljudskih naselja donijela je koliko udobnosti toliko i problema. Visoke temperature u gradovima za vrijeme ljetnih vrućina, aerozagađenja, gradska buka i dr. Nažalost, sasvim su opravdana predviđanja da će ti problemi postati sve kompleksniji i izražajniji.

Urbana ekologija je prema mnogim autorima nastala iz krize izazvane izgradnjom gradova i intenzivnom urbanizacijom. Njena je primarna zadaća zaustaviti daljnju degradaciju okoliša, uz metode organizacije održivog urbanog razvoja gradova u budućnosti. Odvojenost čovjeka od prirode, koja je rezultat višestoljetnog egoističnog pristupa okolišu i hedonističkoj eksploataciji prirodnih dobara rezultirala je problemima čije će posljedice osjetiti generacije nakon nas. Nositi se s izazovom opstanka u gradu, modernom društvu predstavlja sve veći teret. Nažalost, i mi smo svjedoci ove negativne globalne pojave. Znanstvenici različitih profila pružaju ogromne napore da pokušaju barem umanjiti negativne pojave izazvane ljudskim faktorom. Fascinantni su napori pojedinih projektanata da kroz inovativne, maštovite projekte u ljudska naselja integriraju prirodu.

Zelena infrastruktura

U Bosni i Hercegovini je evidentno smanjenje zelenih površina iako do sada ne postoje precizni podaci. Ali postoje normativi prilikom projektiranja objekata koji preciziraju da zelena površina treba zauzimati 15 – 20 % prostora u odnosu na bruto površinu obuhvaćenu projektom. U nemogućnosti projektanta da ispoštiva ovu proceduru bilo bi poželjno da barem izvrši kompenzaciju kroz nekonvencionalne metode podizanja zelenih površina: podići krovni ili vertikalni vrt, osvježiti betonske kamene zidove biljnim otocima i slično.

Zbog širokog spektra korištenja, u radu ćemo predloženu tehniku podizanja zelenih površina definirati kao zelenu infrastrukturu. Prilikom planiranja projektnog rješenja, ako želimo da opstanak u gradu bude održiv, neophodno je projektu dodati i ekološku dimenziju.

Promotrimo dobrobiti koje bi ovakvi projekti uz primjenu zelene infrastrukture pružili krajnjim korisnicima. Utjecaj na mikroklimu manifestira se kroz ekološke dobrobiti smanjenja temperaturnih ekstrema, buke, prašine, utjecaj na kvalitetu zraka i filtracija vode, ali i kroz ekonomske dobrobiti: kvalitetno postavljeni krovni vrtovi imaju duži rok trajanja od klasičnih krovnih konstrukcija, a moguća je i proizvodnja cvijeća, povrća i ljekovitog bilja. Na površinama gdje konstrukcija objekta to dozvoljava, moguće je krovove pretvoriti u zelene oaze za sport i rekreaciju.

(...)


Cijeli tekst iz rubrike Urbana ekologija pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.

Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.

Izvor: Svjetlo riječi

Komentari na članak Ukupno ()

NAPOMENA: Svi komentari i postovi su djelo i mišljenje njihovih autora, a ne web portala Svjetlorijeci.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Svjetlorijeci.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja.

Košarica

0.00 KM

Ukupno artikla: (0) Otvori košaricu
Radioemisije
Ekološko obraćenje - Naš odgovor na Božji dar

Najave

  • Ne postoji nijedna najava!

Na današnji dan

Fra Lovro Šitović

(Ljubuški, 1682. – Šibenik 26. II. 1729). Rođen je u muslimanskoj obitelji i bilo mu je ime Hasan. U vrijeme austrijsko-turskoga rata (1690) njegova je oca, ljubuškog kapetana, zarobio je harambaša Šimun Talajić, a ovaj je ostavio sina kao jamstvo dok on ne skupi otkupninu za sebe. Odveo je sina nakon što je isplatio otkupninu. Međutim, dječak je pobjegao nazad. Talajić ga je dao na školsko podučavanje franjevcima, u 17. godini su ga krstili kao Stjepana. Ušao je u franjevački red i uzeo ime fra Lovro. Studirao je u Italiji filozofiju i teologiju. Potom je predavao filozofiju u Makarskoj, a od 1715. teologiju u Šibeniku i Splitu. Objavio je latinsku gramatiku 1713, te Pisnu (Pismu) od pakla 1727.


Fra Josip Markušić

(Čepak kraj Kotor Varoša, 23. I. 1880, – Jajce, 26. II. 1968). Studirao je teologiju u Kraljevoj Sutjesci i Budimpešti. Svećenički red primio je 1904. Službovao je kao profesor u Visokom. Bio je župnik u Kotor Varošu, gvardijan u Jajcu, u samostanu Sv. Ante u Sarajevu i u Beogradu. Uz službe definitora i kustosa, triput je biran za provincijala Bosne Srebrene. Jedan je od najznačajnijih franjevaca XX. stoljeća. Pisao je priloge o općoj, kulturnoj i crkvenoj prošlosti na ovim prostorima. Napisao je i zbirku pjesama. Objavio je: Kmetovsko pitanje u Bosni i Hercegovini, Krvavi behari, Život i rad Ivana Frane Jukića i dr.


Na vrh