Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! (Mt 5,7)

Objavljeno: 09.02.2017. u 09:27Kategorija: Obnovi svoju vjeru

Biti milosrdan znači čuti, poslušati Božji govor našem srcu i strpljivo i s povjerenjem govoriti srcima ljudi s kojima živimo.

Piše: S. Ljubica Stjepanović, ŠSF

Život kakvog je opisao Isus u Govoru na gori, koji je poznat kao Magna Charta ili Evanđelje Evanđelja, odiše čistim duhom da svatko od nas kad stane pred njega mora sebi priznati da se osjeća nedoraslim, premalim i nedostatnim u odnosu na predivni nacrt života u duhu Kraljevstva Božjeg. Ipak ono što je u tome najljepše jest da je u Isusu božanski svijet postao stvarnost, postao je mogućnost i poziv za svakog čovjeka. U narodu je uvriježeno govoriti, kada se u životu događa nešto dobroga, lijepoga, osjećam da će se nešto dogoditi, jer je bilo sve dobro, predobro – to je slika poganskih vjerovanja u bogove. Mnogi se, stoga, boje izgovarati riječ sreća, jer u kontekstu poganskog vjerovanja sreća nije privilegij za čovjeka nego za bogove. No Isusova poruka na Gori poziva nas upravo suprotno, poziva nas na puninu sreće i blaženstva već ovdje na zemlji. Današnji je čovjek uvučen u život bez Boga i čini mu se da je tako lakše: u životu bez načela, jer ona opterećuju; u život bez molitve i unutarnjeg mira, jer nemamo vremena; u život bez žrtve i požrtvovnosti za drugoga, jer to se ne isplati... A život bez načela, bez molitve, bez milosrdnog djelovanja ... ne izgrađuje sretnog čovjeka niti ovdje na zemlji niti za vječno blaženstvo sreće.

Peto blaženstvo iz Isusova Govora na Gori Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! (Mt 5,7) potiče nas na promišljanje kako ući u Božji svijet sreće, Božji svijet milosrđa.

Latinska riječ misericordia sastavljena je od riječi misereo i cor što bi značilo darovati srce. Grčka riječ eleèo znači imati smilovanje, imati milost prema ljudima u potrebi, u nevolji, u poteškoćama. Milosrđe u hebrejskom dolazi iz korijena riječi koja označava majčino krilo, što ukazuje na ljubav, nježnost, požrtvovnost. Ivan Pavao II. je rekao da je milosrđe drugo ime za ljubav, jer označava dobrotu, nježnost, vjernost, dobrohotnost, dragovoljnost, požrtvovnost, velikodušnost... Budite milosrdni – poziv je to ne samo na asketsko-moralno držanje, nego je zapovijed i smjerokaz da uđemo u svijet milosrđa, u Božji svijet. Biti milosrdan znači čuti, poslušati Božji govor našem srcu i strpljivo i s povjerenjem govoriti srcima ljudi s kojima živimo.

Postoje dva stava poziva biti milosrdan, a isto tako i našeg odgovora: prvi je otvoriti srce da bismo primili milost Božju i drugi, koji iz njega proizlazi, učiniti se darom za druge. U evanđeljima Isus nam donosi dvije prispodobe o ova dva stava: Milosrdni Samarijanac (usp. Lk 10,30-37) i Nezahvalni dužnik (usp. Mt 18,23-25). Razmatrajući ih možemo reći da se milosrđe uvježbava kušajući ga najprije kao dar Božji u vlastitom srcu. Tko nema iskustvo da je Bog njemu milostiv, ne može istinski biti milostiv drugome. Milosrdan je onaj koji je otvoren drugome te dopušta da drugi bude svoj – ono što jest. Stvoriti drugome uvjete da bude oslobođen i da upozna Boga, znači omogućiti mu da upozna sebe i da se otvori u dostojanstvu djeteta Božjeg. Iskazati drugome milosrđe tek onda je u punini kada ljubimo čovjeka iskazujući mu milosrđe iz čiste ljubavi prema Bogu.

Tri koraka prema drugome

Kroz iskustvo žalosti i boli, kroz iskustvo moralne patnje, kroz iskustvo duhovne suhoće, čovjek koji iskreno traži Boga doživljava i njegovo milosrđe, te će i sam postati milosrdan. Posljedica toga uživljavanja jest izlaženje iz sebe, izlaženje iz vlastite kože i hod prema drugima. U tom hodu su uočljiva tri koraka:

Prvi je podnošljivost: ako smo kadri zavući se u situacije drugih, u njihove tegobe, iskustva i misli, te odatle razmišljati i zaključivati, doći ćemo do uvjerenja i stava da toleriramo drugačija mišljenja od svoga.

Drugi korak je oproštenje: nije dosta imati samo razumijevanje prema drugačijim mišljenjima, nego kad netko nešto učini što meni ne odgovara valja oprostiti i zaboraviti. Kao što bih željela da i drugi meni praštaju, tako i sama drugima moram praštati.

Treći korak, koji je i konkretna pomoć, izrečen je rečenicom Pisma: Bog je ljubio svijet tako da je poslao svoga Sina Jedinorođenca (Iv 3,16). Nije, dakle, dosta samo suosjećati, samo oprostiti, valja konkretno pokazati ljubav na djelu, valja pomoći, darovati, otkinuti od sebe, zanijekati sebe...

Jedini koji je u potpunosti na sebi utjelovio Božje milosrđe jeste Isus Krist. On se uživio u ljudsku situaciju, utjelovio se, oplijenio sam sebe... (usp. Fil 2), uvukao se u naše patnje, kušnje, narav i boli. S time što je u svemu htio biti sličan čovjeku, osim u grijehu, dokaz je njegova nježnost, ljubav, milosrđe prema svakom čovjeku. Na svom liku, riječima i djelima, je zacrtao lik Boga milosrdnoga i pokazao kako je Bog doista Otac milosrđa. Stoga, ako je Bog prema nama nježan, dobrostiv, milostiv, prašta nam, onda i mi trebamo biti ljubazni, milostivi, dobrostivi, nježni i prema njemu i prema našim bližnjima, osobito onima koji su u potrebi te djelovati po načelu koje nam je Isus ostavio: Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan (Lk 6,36). Ove riječi odjek su starozavjetne zapovijedi Sveti budite! Jer sam svet ja, Gospodin, Bog vaš (Lev 19,2). Isus je Božjoj svetosti dao lice milosrđa. Zahtjev nam je postavljen kao ideal prema kojemu valja ići. Isus je postavio nezaobilazno načelo za milosrdne i nemilosrdne, a to načelo je:

– jednaka mjera – Sudom kojim sudite bit ćete suđeni. Mjerom kojom mjerite, mjerit će se vama (Mt 7,2);

– uzajamno oproštenje – Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupe, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vama prijestupa vaših (Mt 6,14-15), a to svakodnevno molimo u molitvi Oče naš. Tako će doći među nas kraljevstvo Božje kako na nebu tako i na zemlji (usp. Luka 6,36-37);

– milosrđe i sud – Ta nemilosrdan je sud onome tko ne čini milosrđa; a milosrđe likuje nad sudom (Jak 2,13).

Matej nam u 25. poglavlju evanđelja donosi pitanja koja će nam se postaviti na Sudnji dan. Neće biti naslovâ, ugleda ili povlasticâ iza kojih ćemo se moći skrivati. Bit će nam suđeno mjerom milosrđa što smo ga iskazivali prema bližnjemu, jer samim tim smo ga iskazivali i prema Isusu.

Zašto umire današnji čovjek?

Milosrdna ljubav u uzajamnim ljudskim odnosima nikada nije jednostran čin. Pa i u slučajevima kada sve pokazuje da samo jedna strana daje i nudi, a druga samo prima i uzima, npr. u slučaju roditelja koji podižu i odgajaju svoju djecu, učitelja koji poučava, liječnika koji liječi, dobročinitelja koji pomaže potrebnima... Čin milosrdne ljubavi je onda kada smo, ostvarujući ga, duboko uvjereni da ga istovremeno i primamo od onih kojima ga iskazujemo.

Božanska logika postojanja bića, logika ljubavi, logika onoga koji se dariva, te se u ljubavi dariva Bogu i bližnjemu, u radikalnoj je suprotnosti današnjeg društva kod kojeg vrijedi samo posjedovanje i dobit materijalnih stvari, uživanje zemaljskih stvarnosti, zadovoljenje osjećaja i strasti – hedonizam. Možemo reći da današnji čovjek u duhovnom smislu umire upravo zbog pomanjkanja nježnosti, suosjećanja, pažnje, topline..., zbog pomanjkanja milosrdne i nježne ljubavi. Stoga je današnjem svijetu itekako potrebno milosrdnih ljudi. Zato je ovo blaženstvo pouka za sve ljude, a ne zakon za savršene. Tvrd je ovo govor, rekli su mnogi, ali nije nemoguć životom su pokazali također mnogi. Blago nama ako naš život postane mjesto u kojem će svatko moći doživjeti svježinu Kraljevstva. To je najvažnije čudo, najvažnije blaženstvo koje možemo ostvariti u svom životu, za sebe i za druge: pustiti Kraljevstvo Božje u svoj život!

Što reći na kraju? Moramo biti zahvalni za Božje milosrđe koje nam je iskazao u svome sinu Isusu i odgovoriti na njega milosrđem prema potrebnima naše ljubavi. Budimo milosrdni kao Otac nebeski koji daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima, i da kiša pada pravednicima i nepravednicima (Mt 5,45). Sigurno je velika radost u nama kada osjetimo da u svom životu vršimo riječi Isusovog govora, jer osjetimo kako milost Božja u nama pobjeđuje starog čovjeka i kako se pred nama otvara jedno novo obzorje. Tako oko nas polagano, ali sigurno nastaje novi svijet u kojem smiješ biti čovjeku čovjek, u kojem se ne moraš bojati prijevare, u kojem ćeš biti shvaćen i prihvaćen. To je svijet kojeg Gospodin želi da počne u nama i između nas, u današnjem prostoru i u današnjem vremenu.

Blaženstvo milosrđa je, dakle, životni stav, životno opredjeljenje. Kao krš­ćani ne smijemo pristati na oskudicu smisla, na oskudicu pravednosti u našim odnosima, u našem društvu, na oskudicu radosti, na oskudicu nade u našoj svakodnevici. Iako mjeru milosrdnog djelovanja nismo ispunili i nikada je nećemo ispuniti, do nas je da ustrajemo i da rastemo u zauzetosti. Do nas je da naša ljubav bude sve dosjetljivija, neposrednija i konkretnija. I Duh će Božji dopuniti ono što naše nedostatnosti propuste.

Voljeti Boga i služiti mu, voljeti druge i služiti im, upravo to je ono što daje pravi smisao i svrhu blaženstvu milosrđa. Ono je za nas, dakle, poziv i zadatak!

Izvor: Svjetlo riječi

Komentari na članak Ukupno ()

NAPOMENA: Svi komentari i postovi su djelo i mišljenje njihovih autora, a ne web portala Svjetlorijeci.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Svjetlorijeci.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja.

Košarica

0.00 KM

Ukupno artikla: (0) Otvori košaricu
Radioemisije
Sretan Uskrs

Na današnji dan

Fra Jeronim (Ivan) Mihaljević

(Golinjevo kraj Livna, 20. VI. 1835. – 26. IV. 1894.). Vršio je službu župnika u Suhom Polju (1890.-1894.) gdje je opremljen svetim sakramentima i umro od velike vrućice. Pokopan je u groblju sela Osmanlije suhopoljske župe. Fra Miroslav Džaja ističe da mu svijet hodočasti na grob i moli njegov zagovor, što znači da je umro na glasu svetosti.

Na vrh