Teološka dimenzija ekologije – Poziv na unutarnje obraćenje

Objavljeno: 02.02.2017. u 10:04Kategorija: Ekologija

Može se reći da na početku 21. stoljeća vlada opći dojam da se čovječanstvo nalazi pred ekološkim izazovima koji su bez premca u ljudima poznatoj povijesti. Zahvaljujući velikim dijelom ljudskom čimbeniku, život na Zemlji suočava se s najvećim masovnim izumiranjem još od doba dinosaura, prije 65 milijuna godina.

Piše: fra Vili Radman

Prirodna bogatstva koja održavaju život na ovom planetu – zrak, voda i zemlja – zagađuju se ili troše brzinom koja zabrinjava i poziva na uzbunu. Dostupne analize povezuju daljnju degradaciju i iscrpljivanje prirodnih bogatstava s porastom stanovništva u budućnosti. Toksični otpadi, koji će tek budućim generacijama zadavati prave muke, nastavljaju se gomilati širom svijeta.

Dugo je vremena u našoj kulturi bila tendencija da se takva pitanja tretiraju jednostavno kao znanstveni, tehnološki ili politički problemi. Međutim, ozbiljnost ekološke krize i njezine moguće posljedice doveli su do razvoja dublje ekološke svijesti i potrebe promjene ovog stava i razmišljanja. Postalo je jasno da ekološki problemi pred nas postavljaju temeljna pitanja o samima sebi: o našim vrednotama, našem identitetu i naravi, načinu življenja, o našem mjestu u prirodi i svijetu te o našoj zajedničkoj budućnosti. Ekologija više nije sporedna tema kojom se bave rubni pokreti – ona je postala jednom od temeljnih tema kojom se ljudi bave te iz ekološke perspektive pokušavaju sagledati i oblikovati kako svoju sadašnjost tako i svoju budućnost.

Teološko pitanje okoliša

Kako se, posebno na Zapadu, sve više izoštravao osjećaj prema problemu okoliša, tako je i ekologija sve više postajala važnim predmetom pozornosti kršćanske teologije. Sam pojam „ekologija” dolazi od grčkih riječi oikos i logos što bi doslovno značilo „govor o kući, govor o okolišu”. Općenito, ekologija bi označavala proučavanje zakona o uzajamnim odnosima među raznim živim bićima. U užem bi smislu označavala proučavanje uvjeta u kojima se odvija čovjekov život: bilo u njegovu odnosu prema drugima ljudima, bilo u odnosu prema bićima koja su različita od čovjeka, a nalaze se u njegovu okolišu.

Teološki se pitanje okoliša povezuje s teologijom stvorenja. Briga za okoliš otkriva vrijednosti kao što su poštivanje stvorenja, čuvanje zemaljskih zaliha, kao i odgovornost prema sugrađanima planeta u opasnosti. Ekologija, u smislu praktične brige za zemlju na kojoj i od koje ljudi žive, znači i solidarnost s generacijama koje dolaze.

U pogledu ekologije neki teolozi nagovješćuju da je Božja zapovijed ljudima da gospodare zemljom, kako je donosi Biblija, možda doprinijela eksploatiranju prirodnih zaliha i stoga ekološkoj krizi (Lynn White). Drugi tvrde da bi točno čitanje teksta u Knjizi Postanka zahtijevalo od ljudskih bića da budu sustvoritelji s Bogom, voditelji ili sluge stvorenja (Arthur R. Peacocke). Neki također ukazuju da je došlo do štetne dihotomije između prirode i povijesti, s time da se znanstvenici egzaktnih znanosti bave ovom prvom, a teolozi drugom. Da bi se riješila ekološka kriza, ta dva područja ljudskog postojanja moraju se zajedno povezati i vršiti utjecaj na društveno-političku praksu (Jürgen  Moltmann i Sallie  McFague).

(...)


Cijeli tekst Teme broja pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.

Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.

Izvor: Svjetlo riječi

Komentari na članak Ukupno ()

NAPOMENA: Svi komentari i postovi su djelo i mišljenje njihovih autora, a ne web portala Svjetlorijeci.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Svjetlorijeci.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja.

Košarica

0.00 KM

Ukupno artikla: (0) Otvori košaricu
Radioemisije
Ekološko obraćenje - Naš odgovor na Božji dar

Najave

  • Ne postoji nijedna najava!

Na današnji dan

Fra Lovro Šitović

(Ljubuški, 1682. – Šibenik 26. II. 1729). Rođen je u muslimanskoj obitelji i bilo mu je ime Hasan. U vrijeme austrijsko-turskoga rata (1690) njegova je oca, ljubuškog kapetana, zarobio je harambaša Šimun Talajić, a ovaj je ostavio sina kao jamstvo dok on ne skupi otkupninu za sebe. Odveo je sina nakon što je isplatio otkupninu. Međutim, dječak je pobjegao nazad. Talajić ga je dao na školsko podučavanje franjevcima, u 17. godini su ga krstili kao Stjepana. Ušao je u franjevački red i uzeo ime fra Lovro. Studirao je u Italiji filozofiju i teologiju. Potom je predavao filozofiju u Makarskoj, a od 1715. teologiju u Šibeniku i Splitu. Objavio je latinsku gramatiku 1713, te Pisnu (Pismu) od pakla 1727.


Fra Josip Markušić

(Čepak kraj Kotor Varoša, 23. I. 1880, – Jajce, 26. II. 1968). Studirao je teologiju u Kraljevoj Sutjesci i Budimpešti. Svećenički red primio je 1904. Službovao je kao profesor u Visokom. Bio je župnik u Kotor Varošu, gvardijan u Jajcu, u samostanu Sv. Ante u Sarajevu i u Beogradu. Uz službe definitora i kustosa, triput je biran za provincijala Bosne Srebrene. Jedan je od najznačajnijih franjevaca XX. stoljeća. Pisao je priloge o općoj, kulturnoj i crkvenoj prošlosti na ovim prostorima. Napisao je i zbirku pjesama. Objavio je: Kmetovsko pitanje u Bosni i Hercegovini, Krvavi behari, Život i rad Ivana Frane Jukića i dr.


Na vrh