Zlo i grijeh sastavni dijelovi života i povijesti

Biblija nije Sveto pismo po onome zlu i grijehu koje čine ljudi nego po Božjem milosrđu, po Božjem praštanju i snazi koja proizlazi iz Božje riječi upućene čovjeku.

Vladimir Blažanović, Isus zaštićuje grešnicu 2Povećaj sliku

Vladimir Blažanović, Isus zaštićuje grešnicu 2

Piše: Božo Lujić

Svakidašnje iskustvo pokazuje kako je život daleko od toga da bi bio savršen, skladan i u općeprihvaćenom redu. Naprotiv, krikovi kao posljedice zla, nevolje i grijeha odjekuju sa svih strana. Nitko razuman ne može zanijekati da se posvuda u životu i povijesti susreću tragovi zla i grijeha. Štoviše, katkada se čini kao da je grijeh ovladao životom jer su njegove sile i te kako snažne. Grijeh nije samo ljudska nego i teološka kategorija jer ne pogađa samo odnose ljudi međusobno nego i odnose prema Bogu. Bog je stvoritelj svega pa cjelokupna stvarnost stoji u neraskidivoj povezanosti s Bogom.

Biblija nije samo sveta knjiga

Redovito se ističe kako je Biblija sveta knjiga. To je posve istinito. Ali Biblija je također i knjiga grijeha i zla. Dovoljno je samo otvoriti Bibliju pa će se nedvojbeno moći ustanoviti da su mnogi njezini likovi potamnjeni silama grijeha. Već u Post 3 naznačeno je kako je Bog stvorio skladan i dobar svijet, ali su ga ljudi svojim djelima kvarili. Adam i Eva, kao prototipovi čovječanstva, najbolje oslikavaju to stanje. Time se želi reći da grijeh potječe od čovjeka a ne od Boga, da je grijeh uvijek povezan s čovjekovom slobodom i slobodnom odlukom te da grijeh dolazi prvenstveno iz čovjeka, ali i da postoje i povijesne sile zla koje djeluju izvana.

I kao što se prenosi stanje dobra na buduće naraštaje, isto tako se prenosi i grijeh. O tome Biblija iskreno govori: Kain ubija svoga brata, nevinoga Abela. Grijeh se toliko proširio da je ozbiljno ugrozio Božji stvoreni svijet, tako da Knjiga Postanka tvrdi: Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća. Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji (Post 6,5-6).

Ali griješi i Mojsije jer sumnja u Božju dobrotu prema pokvarenom narodu. Griješi i Ilija jer želi umrijeti. Jeremija proklinje vlastiti život. Pavao je čuvao odjeću onih koji su kamenovali Stjepana, a Petar je izdao Isusa. Posvuda nailazimo na sjene zla i grijeha. Ipak treba reći da Isus ni u jednom svome potezu, niti u jednome trenutku svoga života ne pokazuje da je učinio nekakav grijeh. Za njega je izrijekom napisano da je cijeloga života samo dobro činio.

Pa ipak, Biblija nije Sveto pismo po onome zlu i grijehu koje čine ljudi nego po Božjem milosrđu, po Božjem praštanju i snazi koja proizlazi iz Božje riječi upućene čovjeku. Biblija je sveta i po tomu što je u njoj jasno doneseno da je grijeh posve negativan i opasan za čovjeka i da Bog omogućava da čovjek pobijedi sile grijeha i zla.

Postoje različite vrste grijeha koje su opisane u Bibliji i koje predstavljaju realne opasnosti za čovjeka i njegov svijet: grijesi kao duboko osobni čini, istočni ili izvorni grijeh, grijesi u društvenom području, grijeh protiv Svetoga, grijesi kao povijesne sile zla, grijeh nezahvalnosti.

Grijesi kao čini idolopoklonstva

Jedno od osnovnih iskustava u koje je bilo umotano također i biblijsko iskustvo grijeha bilo je ono sklapanje saveza između izraelskog naroda i Boga, pri čemu se kidanje saveza shvaćalo kao grijeh u osobnom odnosu prema Bogu. To je očito i iz Dekaloga ili davanja Deset Božjih zapovijedi kao i iz brojnih drugih dekaloga izvedenih iz onoga glavnoga: Dekalog saveza (Izl 20,22), obredni dekalog (Izl 34,11-16), kao i iz Deuteronomističkog zakonika (Pnz 5,6-11) i Zakonika svetosti (Lev 17,26).

Temeljni grijesi u SZ označeni su kao povreda Boga i kao povreda odnosa između naroda i Boga, te Boga i pojedinaca, time što su se i narod i pojedinac klanjali i priznavali druge bogove, a ne Boga Jahvu. To je poznati grijeh idolopoklonstva jer su i pojedinci, a i narod kao kolektivitet, vrlo često zamjenjivali Boga s djelima njegovih ruku. Tako se već prorok Hošea tuži na svoje sunarodnjake: I ona (Izrael) nije razumjela da joj ja davah i žito i mošt i ulje, da je ja obasipah srebrom i zlatom od kojega načiniše baale (Hoš 2,10).

Još je veća optužba proroka Jeremije u kojoj u okviru Deset Božjih zapovijedi optužuje narod da je ostavio Boga a izabrao nešto bezvrijedno: Jer dva zla narod moj učini: ostavi mene, Izvor vode žive, te iskopa sebi kladence, kladence ispucane što vode držati ne mogu (Jr 2,13).

Grijeh idolopoklonstva usko je povezan s prvom zapovijedi koje je Bog u okviru Deset Božjih zapovijedi dao narodu te u okviru monoteizma. Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene. Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran (Izl 20,3-5).

S druge strane, Izraelci su svakodnevno molili molitvu Slušaj Izraele! u kojoj su isticali vjeru u jednoga i pravoga Boga: Čuj, Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan! (Pnz 6,4). Zbog toga se grijeh protiv ove zapovijedi smatrao najvećim jer je remetio najosnovnije odnose između Boga i njegova stvorenja.

Istočni ili izvorni grijeh

U teološkoj se literaturi ustalio naziv za grijeh koji su učinili prvi ljudi Adam i Eva istočni ili izvorni grijeh jer se u njegovim temeljima nalazila neposlušnost prema Bogu i još gore: pobuna protiv Boga. U tom grijehu sadržane su klice svih drugih grijeha. U pitanju je, zapravo, nevjera i nepovjerenje prema Bogu. Ljudi su željeli povećati život i ujedno povećati njegov osjetilni ugođaj.

Posljedice toga grijeha su: strah pred Bogom jer se ljudi sakrivaju, sram jer prikrivaju svoju golotinju, nestanak solidarnosti među ljudima jer prestaju biti iskreni u svojim odnosima pa čak i u onim najintimnijim. Posljedica takva čovjekova ponašanja jest isključivanje čovjeka iz Božje blizine, a život dobiva nova obilježja patnje i nevolje.

Neki ovaj grijeh nazivaju i grijehom oholosti jer se čovjek pokušao izjednačiti s Bogom. Ne samo da čovjek nije želio ostati pod Božjom nadležnosti, nego se čak htio dokopati Božjih atributa. Time se hoće reći da su ljudi od svojih početaka željeli dohvatiti moć razlikovanja spoznaje dobra i zla i u tomu biti kriterij i mjerilo ponašanja. Biblijski tekstovi na sličan način govore i o pokušaju građenja babilonske kule, a slični se prigovori upućuju u Bibliji i kraljevima koji žele biti bogovi.

Društveni grijesi

Osim pojedinačnih, individualnih grijeha, u biblijskim se tekstovima nalaze istaknuti i grijesi u društvenom području. Pritom se najčešće misli na grijehe nepravde, iskorištavanja i tlačenja nevinih ljudi. U isticanju tih grijeha i kritiziranju pogrešne prakse utemeljene na tim grijesima osobito su bili aktivni proroci. Oni su otvorili novu spoznaju u shvaćanju grijeha u Izraelu. Postojalo je, naime, mišljenje da su drugi narodi grešni, a Izrael da je izabrani narod koji ne griješi. Ali proroci su razotkrili laž takva poimanja. Među prvima je svakako bio prorok Amos koji je upozorio svoje sunarodnjake da ne misle kako će Bog proći pored Izraela i drugih naroda i pri tome zaštititi Izraela a kazniti druge narode. Naprotiv. Bog će proći posred Izraela i kazniti one koji čine nepravdu jer takvi ugrožavaju čovjeka i njegovo dostojanstvo. Na toj crti su i ostali proroci, osobito Izaija, Mihej, Hošea i Jeremija.

Amos iznosi Gospodinovu tužbu da je Izrael bio izabran između mnogih naroda, ali nije ostao vjeran Gospodinu. U čemu je grijeh Izraelov? Amos tvrdi da je u glavnom gradu Samariji velik nered i tlačenje i tuži se da Izrael ne zna činiti pravo. Pri tome Amos napada one koji život pretvaraju u smrt, koji ruše temelje života, koji pravdu pretvaraju u pelin, a poštenje bacaju u prah. Pravda i pravo imaju dvije razine kod Amosa: društvenu i kultnu. Amos kritizira bogatstvo i raskoš, ali jednako tako kritizira i žrtve koje se Bogu prinose, jer je srce naroda daleko od Boga. Izraelov je grijeh u pomanjkanju pravde i prava kao i u pomanjkanju istine.

Slično društvenu praksu, kao izvor grijeha, kritizira i Izaija. U Jeruzalemu je zavladalo bezvlađe, jer su djeca došla na vlast umjesto junaka, ratnika, sudaca, proroka. Sve se izopačilo: mladići napadaju stare ljude, a prostaci uglednike. U gradu su zavladale nesloge i svađe. Grijeha se više nitko i ne stidi niti ga prikriva. Oni koji vode narod gaze po licu siromaha. U nizu od šest jao Izaija nabraja sve grijehe: uzimaju zemlju od siromaha i žive u raskoši, proglašavaju tamu svjetlošću a svjetlost tamom. Suci uzimaju mito i ne sude po pravdi i pravu.

Grijesi kao osobni čini

Postoje također i grijesi kao osobni čini ljudi pojedinaca za koje su oni odgovorni. Takvi čini mogu utjecati i na sudbinu naroda, osobito ako su ti ljudi bili i vođe naroda. Jedan od takvih primjera zacijelo je bio grijeh koji je počinio veliki kralj David. On je primijetio u svome susjedstvu veoma lijepu ženu po imenu Bat-Šeba. David je doznao da je ona bila žena Urije Hetita koji je bio na bojištu. Doveo je ženu sebi, spavao s njome – i ona je zatrudnjela. Doznavši za to David je naredio svome vojskovođi Joabu da Uriju Hetita stavi u prve redove kako bi poginuo. Tako se i dogodilo. Ali Bog šalje Davidu proroka Natana koji ga upozorava na grijeh koji je počinio i na kaznu koju može očekivati. David se iskreno pokajao, zamolio Gospodina za oproštenje i izrazio spremnost podnijeti svu kaznu zbog svoga grijeha.

I na drugim mjestima u Bibliji ima osobnih grijeha. Tako Petar izdaje Isusa, ali se kaje i Isus mu oprašta.

Osobni grijesi se praštaju priznanjem, pokajanjem i odlukom na obraćenje.

Život je pun grijeha

Ovdje smo izdvojili neke grijehe koje susrećemo u Bibliji. Treba ipak reći da postoje i drugi grijesi vezani uz pojedine ustanove. Jeremija govori kako se grijeh i zlo gomilaju u narodu i skupljaju na sjeveru i odande u određenom trenutku eksplodiraju i pogađaju narod u obliku različitih kataklizmi.

Postoje i grijesi nezahvalnosti, grijesi u području kulta, grijesi protiv Svetoga, grijesi u međuljudskim odnosima. Zapravo, grijesi se protežu na cijeli čovjekov život. Život je pun svakojakih grijeha, promašaja, zla. To ne treba obeshrabrivati čovjeka, ali se s time treba uvijek iznova računati. Međuljudski odnosi su često pomućeni tamnim silama zla i grijeha. Društveni odnosi su poremećeni zbog zla i grijeha koji zadiru osobito snažno u društvena područja života.

Biblija ne govori samo o grijesima nego i poziva da se zlo i grijeh prevladavaju i na taj način isključe iz života. Zapravo, potrebno je život pročišćavati od negativnih sila zla i grijeha kako bi se život mogao razvijati i rasti, povećavati se a ne umanjivati. Često se grijeh uspoređuje sa smrću, a dobro sa životom. To je ispravno u tom smislu jer doista zlo uništava ljudski život, a dobro ga osnažuje. Zato se u Bibliji snažno ističe potreba borbe protiv zla i grijeha, a traženje i prakticiranje dobra u životu kao njegova konačna potvrda.

Izvor: Kalendar sv. Ante

Komentari na članak Ukupno ()

NAPOMENA: Svi komentari i postovi su djelo i mišljenje njihovih autora, a ne web portala Svjetlorijeci.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Svjetlorijeci.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja.

Na vrh