Sine moj!

Objavljeno: 13.01.2017. u 09:32Kategorija: Književnost

Piše: Marijan Markotić

Sine moj,
napokon ti želim kazati ono što ti još nikada nisam uspio reći.

Iako si ti vjerno ogledalo svih mojih proturječnosti i govora u prazno, ja u njemu ne želim prepoznati sebe, već i dalje pokazujem prstom na tebe. I kada ti činiš one iste pogreške, koje sam i ja prije toliko godina činio, ja gubim svako strpljenje.

Sine moj,
ja toliko puta od tebe tražim gotove odgovore, želio bih da budeš odjedanput odrastao i samostalan. Pritom zaboravljam da život i nije ništa drugo doli traženje odgovora na sve njegove izazove.

Sine moj,
ja nikada neću prežaliti što ti ne možeš dokučiti sva moja stradanja, lutanja, traženja, brodolome duše i potope srca; ja nikada neću prežaliti ako u život poneseš pomućenu sliku mene – čovjeka od krvi i mesa!

Sine moj,
oprosti za moju preveliku srdžbu, „kratke živce”, smrknuto lice, „vruće dlanove”, propušteno vrijeme, tvrde kritike, „debele uši”, za bježanje i skrivanje iza maske autoriteta i zida šutnje.

Sine moj,
svaka je slika samo prilika; ja sam u duši sasvim nešto drugo. Sve ove godine života želio sam ti kazati da te beskrajno volim, da za te živim, da si zjenica oka moga.

Sine moj,
molim te, pokušaj razumjeti da je sve ono moje naličje, a ovo moje pravo lice – da sam tvoj tata!

Izvor: Kalendar sv. Ante

Komentari na članak Ukupno ()

NAPOMENA: Svi komentari i postovi su djelo i mišljenje njihovih autora, a ne web portala Svjetlorijeci.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Svjetlorijeci.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja.

Košarica

0.00 KM

Ukupno artikla: (0) Otvori košaricu
Radioemisije
Ekološko obraćenje - Naš odgovor na Božji dar

Najave

  • Ne postoji nijedna najava!

Na današnji dan

Fra Lovro Šitović

(Ljubuški, 1682. – Šibenik 26. II. 1729). Rođen je u muslimanskoj obitelji i bilo mu je ime Hasan. U vrijeme austrijsko-turskoga rata (1690) njegova je oca, ljubuškog kapetana, zarobio je harambaša Šimun Talajić, a ovaj je ostavio sina kao jamstvo dok on ne skupi otkupninu za sebe. Odveo je sina nakon što je isplatio otkupninu. Međutim, dječak je pobjegao nazad. Talajić ga je dao na školsko podučavanje franjevcima, u 17. godini su ga krstili kao Stjepana. Ušao je u franjevački red i uzeo ime fra Lovro. Studirao je u Italiji filozofiju i teologiju. Potom je predavao filozofiju u Makarskoj, a od 1715. teologiju u Šibeniku i Splitu. Objavio je latinsku gramatiku 1713, te Pisnu (Pismu) od pakla 1727.


Fra Josip Markušić

(Čepak kraj Kotor Varoša, 23. I. 1880, – Jajce, 26. II. 1968). Studirao je teologiju u Kraljevoj Sutjesci i Budimpešti. Svećenički red primio je 1904. Službovao je kao profesor u Visokom. Bio je župnik u Kotor Varošu, gvardijan u Jajcu, u samostanu Sv. Ante u Sarajevu i u Beogradu. Uz službe definitora i kustosa, triput je biran za provincijala Bosne Srebrene. Jedan je od najznačajnijih franjevaca XX. stoljeća. Pisao je priloge o općoj, kulturnoj i crkvenoj prošlosti na ovim prostorima. Napisao je i zbirku pjesama. Objavio je: Kmetovsko pitanje u Bosni i Hercegovini, Krvavi behari, Život i rad Ivana Frane Jukića i dr.


Na vrh