Sine moj!

Objavljeno: 13.01.2017. u 09:32Kategorija: Književnost

Piše: Marijan Markotić

Sine moj,
napokon ti želim kazati ono što ti još nikada nisam uspio reći.

Iako si ti vjerno ogledalo svih mojih proturječnosti i govora u prazno, ja u njemu ne želim prepoznati sebe, već i dalje pokazujem prstom na tebe. I kada ti činiš one iste pogreške, koje sam i ja prije toliko godina činio, ja gubim svako strpljenje.

Sine moj,
ja toliko puta od tebe tražim gotove odgovore, želio bih da budeš odjedanput odrastao i samostalan. Pritom zaboravljam da život i nije ništa drugo doli traženje odgovora na sve njegove izazove.

Sine moj,
ja nikada neću prežaliti što ti ne možeš dokučiti sva moja stradanja, lutanja, traženja, brodolome duše i potope srca; ja nikada neću prežaliti ako u život poneseš pomućenu sliku mene – čovjeka od krvi i mesa!

Sine moj,
oprosti za moju preveliku srdžbu, „kratke živce”, smrknuto lice, „vruće dlanove”, propušteno vrijeme, tvrde kritike, „debele uši”, za bježanje i skrivanje iza maske autoriteta i zida šutnje.

Sine moj,
svaka je slika samo prilika; ja sam u duši sasvim nešto drugo. Sve ove godine života želio sam ti kazati da te beskrajno volim, da za te živim, da si zjenica oka moga.

Sine moj,
molim te, pokušaj razumjeti da je sve ono moje naličje, a ovo moje pravo lice – da sam tvoj tata!

Izvor: Kalendar sv. Ante

Komentari na članak Ukupno ()

NAPOMENA: Svi komentari i postovi su djelo i mišljenje njihovih autora, a ne web portala Svjetlorijeci.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Svjetlorijeci.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja.

Na vrh