Pučka kuhinja u Varešu – Ne gleda se ni vjera ni nacija

Objavljeno: 15.10.2016. u 08:09Kategorija: Reportaže

Na samom početku kuhinju je koristilo oko 60 osoba koje su dobivale po jedan topli obrok svakodnevno. Broj korisnika kuhinje se neprestano mijenja, ali u zadnjih nekoliko godina se kreće oko 110 korisnika.

Pišu: Nikolina Marčić i Ivona Lukić

Putujući kroz život možemo primijetiti prisutnost siromaštva i oskudice kako u našoj, tako i u ostalim zemljama svijeta. Dok jedni imaju obilje, a žele sve više, drugi pak nemaju ni ono najmanje što žele – kruh svagdašnji! Zašto je to tako i hoće li se ikada promijeniti ova situacija, ne znamo, ali znamo da još uvijek postoje ljudi koji imaju srce, a ne kamen i koji s vremena na vrijeme pokažu svoju humanost i dobrotu. Da je siromaštvo u našoj zemlji vrlo zastupljeno najbolje ćemo vidjeti na primjeru malih općina, kao što je općina Vareš.

Humanitarno-karitativna organizacija Franjevačke provincije Bosne Srebrene "Kruh svetog Ante" je poznati utemeljitelj pučkih kuhinja. Poznato je da na svakoj franjevačkoj župi postoji ogranak Kruha svetog Ante koji prikuplja pomoć za siromašne. Jedan od takvih je i pučka kuhinja u Varešu kojoj će biti posvećen daljnji tekst. Naime, općinu je Vareš u posljednje vrijeme zadesila vrlo teška kriza koja vodi u moguće zatvaranje općine. Dokaz tomu je posjećenost stanovnika pučkoj kuhinji „Kruh svetog Ante“ koja je iz dana u dan obimom posla sve veća i veća. Pučku je kuhinju otvorio 1998. godine tadašnji vareški župnik fra Mato Topić uz pomoć Caritasa iz njemačkog Offenburga na čelu s Mijom Vidovićem. Na početku je djelovala u suradnji s karitativnom udrugom „Majka Terezija“ čija je suradnja i danas primjetna. Žene koje su djelovale u udruzi, spremno su na sebe prihvatile zadatak i s ljubavlju ga izvršavale, a zadatak im je bio posjetiti siromašne noseći sa sobom topli obrok koji će toga dana blagovati. No, s tim obrokom, one su nosile svu toplinu svoga srca i pritom činile da se oni kojima su bile poslane, osjećaju blagoslovljeno i voljeno.

U isto vrijeme je s radom počela i pekara MPM koja je odmah pokazala otvoreno srce i brigu za siromašne surađujući s pučkom kuhinjom. Bio je to još jedan dokaz kako zajedništvo može učiniti velike stvari za naše bližnje. U ovom slučaju je to značilo osigurati kruh svakidašnji za one koji ga nemaju. Poduzeće MPM i danas surađuje, te tri mjeseca godišnje besplatno osigurava kruh da bi se nahranili gladni, a njihova se pomoć ogleda i kroz donacije drugih potrebnih namirnica.

Objekt u kojem je danas smještena pučka kuhinja otvoren je 19. listopada 2004. godine kada ga je blagoslovio tadašnji vareški župnik fra Ivica Karatović. Novčana sredstva za izgradnju ovog centra osigurao je Caritas u njemačkom Baden-Württembergu, Biskupijski Caritas grada Freiburga te pomoć Mije Vidovića, socijalnog djelatnika rodom iz Vareša.

Glavni sponzor Pučke kuhinje je „Kruh svetog Ante“ dok je Župni ured svetog Mihovila organizator preko kojeg se skupljaju novčana sredstva. „Svakako je važno spomenuti i mnoge lokalne privatnike koji pomažu rad pučke kuhinje: mjesne zajednice općine Vareš, te građani koji prema svojim mogućnostima i svome srcu darivaju i pomažu hraniti najsiromašnije u Varešu!“ - rekla nam je gospođa Smiljka Tomić, djelatnica pučke kuhinje.

Nezaposleni najčešći korisnici

Na samom početku kuhinju je koristilo oko 60 osoba koje su dobivale po jedan topli obrok svakodnevno. Broj korisnika kuhinje se neprestano mijenja, ali u zadnjih nekoliko godina se kreće oko 110 korisnika. Korisnici su razne populacije – od najmlađih do najstarijih. Ovdje se ne gleda ni vjera ni nacija, nego samo tko je gladan i u skladu s tim vrši se darivanje hrane.

Osim što se hrana daje u samoj kuhinji, dijeli se i dostavom na kućnu adresu u dva pravca, Vareš i Vareš Majdan, što s velikom požrtvovnošću i nesebičnom ljubavlju čini djelatnik Dubravko Hinger. Broj korisnika pučke kuhinje  raste, posjećuju je i traže pomoć prije svega nezaposleni, a zna se dogoditi da po pomoć dođe i cijela obitelj.

Kroz razgovor s djelatnicima pučke kuhinje, zaključili smo da je ljubav i briga za potrebite glavni pokretač ovog dobrog djela. Zahvaljujući kuhinji gospođe Smiljke Tomić i Mirjane Pejčinović, siromašni općine Vareš svaki dan dobiju svoj obrok i kroz njega osjete da nisu zaboravljeni i na rubu. „Osjećam se sretno i korisno jer na ovaj način mogu ublažiti patnju onima koje je zahvatila bol i tjeskoba. Ovo uistinu nije posao koji dolazim samo odraditi i otići. Obavljam ga rado i otvorenog srca“, rekla nam je na kraju gospođa Smiljka.

Vareška pučka kuhinja svojim radom pokazala je i pokazuje razumijevanje za teškoće siromašnih i ima izražen osjećaj za njihove potrebe. Istina, osjećale su se i krize, ali se vjera nikada nije gubila i Bog je uvijek preko ruku humanih ljudi providio hranu za gladne. Jednom riječju, ovakav rad je jedan od putova kojim slijedimo Isusa Krista koji je najviše pažnje i ljubavi poklanjao upravo onim najsiromašni.

Izvor: Svjetlo riječi

Komentari na članak Ukupno ()

NAPOMENA: Svi komentari i postovi su djelo i mišljenje njihovih autora, a ne web portala Svjetlorijeci.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Svjetlorijeci.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja.

Košarica

0.00 KM

Ukupno artikla: (0) Otvori košaricu
Radioemisije
Ekološko obraćenje - Naš odgovor na Božji dar

Najave

  • Ne postoji nijedna najava!

Na današnji dan

Fra Lovro Šitović

(Ljubuški, 1682. – Šibenik 26. II. 1729). Rođen je u muslimanskoj obitelji i bilo mu je ime Hasan. U vrijeme austrijsko-turskoga rata (1690) njegova je oca, ljubuškog kapetana, zarobio je harambaša Šimun Talajić, a ovaj je ostavio sina kao jamstvo dok on ne skupi otkupninu za sebe. Odveo je sina nakon što je isplatio otkupninu. Međutim, dječak je pobjegao nazad. Talajić ga je dao na školsko podučavanje franjevcima, u 17. godini su ga krstili kao Stjepana. Ušao je u franjevački red i uzeo ime fra Lovro. Studirao je u Italiji filozofiju i teologiju. Potom je predavao filozofiju u Makarskoj, a od 1715. teologiju u Šibeniku i Splitu. Objavio je latinsku gramatiku 1713, te Pisnu (Pismu) od pakla 1727.


Fra Josip Markušić

(Čepak kraj Kotor Varoša, 23. I. 1880, – Jajce, 26. II. 1968). Studirao je teologiju u Kraljevoj Sutjesci i Budimpešti. Svećenički red primio je 1904. Službovao je kao profesor u Visokom. Bio je župnik u Kotor Varošu, gvardijan u Jajcu, u samostanu Sv. Ante u Sarajevu i u Beogradu. Uz službe definitora i kustosa, triput je biran za provincijala Bosne Srebrene. Jedan je od najznačajnijih franjevaca XX. stoljeća. Pisao je priloge o općoj, kulturnoj i crkvenoj prošlosti na ovim prostorima. Napisao je i zbirku pjesama. Objavio je: Kmetovsko pitanje u Bosni i Hercegovini, Krvavi behari, Život i rad Ivana Frane Jukića i dr.


Na vrh