Bosna Srebrena

Prošlost Franjevačke provincije Bosne Srebrene

Pripremio: dr. fra Ignacije Gavran

 

Što je provincija Bosna Srebrena? To je zajednica bosanskih franjevaca, mahom svećenika, koja je kroz prošlost brojila prosječno od 200 do 300 članova. Njihova je posebnost, prema drugim franjevcima u svijetu, bio njihov dušobrižnički rad, tj. da su bili župnici i kapelani. Bili su blisko povezani s bosanskim katoličkim pukom tijekom sedam stoljeća, pa im je on i dao simpatični rodbinski naziv „ujaci”.

 

Što je Bosna Srebrena može se vidjeti iz njezine povijesti. Franjevci su došli u Bosnu krajem 13. stoljeća. Papa ih je poslao da bosanske krstjane privedu natrag katoličkoj vjeri jer su oni u to vrijeme bili od nje zastranili. Trebali su to učiniti nenasiljem, odnosno uvjeravanjem. Prema tome, oni su bili misionari koji su došli iz raznih europskih krajeva, primjerice: Italije, Engleske, Francuske, Njemačke, Poljske pa, naravno, i iz susjedne Dalmacije. Bili su, dakle, većinom stranci, koji su naučili naš jezik. Svojim propovijedima i svojim uzornim životom oni su tijekom 170 godina (od 1291. do 1463.) postigli da je Bosna, s malim izuzetkom, ponovno postala katolička zemlja. Strani misionari uskoro su odgojili domaće ljude da oni preuzmu njihov rad, njihovu brigu za vjerski život bosanskog stanovništva.

 

No, onda su, godine 1463., Bosnu dobrim dijelom osvojili Turci koji su njome vladali 415 godina. Mudrim nastupom svoga poglavara fra Anđela Zvizdovića franjevci su uspjeli od osvajača Mehmeda II. dobiti dozvolu (tzv. Ahd'namu) da mogu u Bosni djelovati kao vjerski službenici među svojim pukom. Kako se osmanska vlast kasnije širila na zapad i na sjever, tako se širila i Bosanska provincija, pa su bosanski franjevci djelovali kasnije ne samo u Bosni nego i u Dalmaciji, Lici, Slavoniji pa čak i u Južnoj Ugarskoj, Rumunjskoj i zapadnoj Bugarskoj. Bili su, uz male iznimke, jedini katolički dušobrižnici na tim područjima.

 

Unatoč obećanjima, koja je sultan svojom Ahd'namom bio dao, ni fratrima ni katolicima nije bilo lako. Istina, u prvih pedesetak godina svoje vladavine Turci su prilično poštovali svoje nove podložnike, no kasnije su njihov život ispunili golemim stradanjima, progonima, tako da je velik dio katolika iselio iz Bosne u slobodne krajeve, nekad čak u: Austriju, Ugarsku, Češku i Slovačku.

 

S oslobođenjem od Turaka došlo je za franjevačku bosansku provinciju do novih opasnosti, ali su franjevci uspjeli obraniti svoje mjesto u svom puku: svojim ranijim djelovanjem oni su odveć duboko pustili svoje korijenje u bosansku zemlju.

 

U novim prilikama valjalo se prilagoditi zahtjevima novog vremena. Valjalo je dostići druge zemlje koje su se dotada mirno i u slobodi razvijale, što Bosancima do tada nije bilo moguće. Stoga su najprije nastojali organizirati školovanje kao ključ napretka. Već pred kraj turskoga vremena franjevci su podigli brojne osnovne škole; oko pedeset takvih škola predali su austrijskim vlastima. Odmah od početka austrijskog razdoblja pregnuli su da podignu svoju vlastitu srednju školu, a onda i svoje vlastito bogoslovno učilište. Ustanovili su i izgradili desetak novih samostana, podigli zajedno sa svojim pukom više od stotinu crkava. Istovremeno su počeli djelovati putem vjerskih, kulturnih i gospodarskih društava, putem časopisa i knjiga.

 

Čak ni 45-godišnja komunistička vladavina nije uspjela spriječiti uspješan rad Bosanske provincije; na nekim područjima rada došlo je i tada do znatnog napretka.

 

Danas se Provincija Bosna Srebrena prostire na više od polovice teritorija BiH, ali članovi zajednice djeluju ne samo u Bosni nego i u susjednim zemljama (Hrvatskoj, Srbiji, Kosovu, Albaniji), u zapadnoj Europi (Njemačka, Nizozemska, Austrija) te na drugim kontinentima (Australija, Amerika i Afrika).

   
Provincija službeno ima devetnaest samostana, od čega su tri u inozemstvu, a broji više od 300 punopravnih članova, osim kandidata koji se školuju u tri odgojne ustanove: Franjevčka klasična gimnazija u Visokom (srednjoškolska naobrazba i tzv. Postulatura), tzv. Novicijat u Livnu (godina kušnje nakon ulaska u franjevački red) i Franjevačka teologija (studij teologije i filozofije) u Sarajevu.