|
Roditeljima i djeci
|
Nije pravedno! |
|
|
 Piše: Dominika ANIĆ
- Nikada više neću otići na taj glupi ministrantski sastanak - već s vrata vikao je Petar, ne mogavši dočekat da dođe do majke - nikad više, neka znate svi. nitko me neće natjerat, vikao je sve glasnije - a iz očiju mu frcale suze od bijesa i razočaranja.
- Što je bilo, sine? - potrči mu u susret Ivanka - što ti se dogodilo? - zabrinuto će.
Petar samo još jače zaplaka, nije mogao progovoriti ni riječi. Zalupi vratima i otrča u svoju sobu. Ivanka se vrati ugasiti glačalo, ostavi napola izglačanu košulju i požuri k Petru. - Što mu se moglo dogoditi na tom susretu kojemu se od svega najviše radovao otkako se prije tri godine uključio u ministrante - pokušala je dokučiti Ivanka. I župnik je s njim bio vrlo zadovoljan. Što je sad odjedanput? Pa i mladi kapelan, koji je nedavno došao u župu, pohvalio ga je kao odgovorna i ozbiljna ministranta. A ona je bila veoma ponosna i sretna kad ga vidi da služi kod oltara. U srcu je priželjkivala da ga jednoga dana vidi i na oltaru.
- Što je to bilo, sine? - počela je polako i pažljivo, ušavši tiho u sobu.
- Ništa, mama! Ne želim više biti ministrant i gotovo - izreče u hipu Petar i pogleda majku pogledom razočarenja i gorčine. Izvadi iz ladice ministrantsku iskaznicu i pruži je mami. - Evo ti, vrati je župniku - reče i pokri lice rukama.
- Dobro dušo - brižno reče Ivanka - ali zašto? Mora za to postojat neki razlog. Nisi ništa govorio, bio si tako sretan - nastavi - . i župnik te hvalio.
Napomena!
Ovo je samo dio teksta objavljenog u tiskanom izdanju revije Svjetlo riječi. Molimo Vas da se pretplatite i slat ćemo Vam reviju na kućnu adresu.
Slijedite ovaj i ispunite podatke o sebi. |
|
|
|
|
