|
Provincijalova čestitka |
Uskrs |
|
|
 Dragi čitatelji Svjetla riječi!
Poznajemo mnoge veličanstvene događaje; svjedoci smo kopernikanskih obrata, uzbudljivih ubrzanja povijesti i naših života. Uskrsnuće Isusa Krista, međutim, jedino je mjesto, koje pripada istodobno povijesti i vječnosti. Tek u svjetlu Uskrsa čovjeku se dariva ova dvostruka pripadnost. Tako kršćanin, kao novo stvorenje, pripada potpuno zemlji i nebu. Čovjek ne treba emigrirati iz zemlje, njezinih pitanja, križeva i radosti da bi postao stanovnik neba. Čovjek ne putuje da bi emigrirao. Čovjek putuje jer je putovanje bit rasta, preduvjet susreta, način vjernosti osnovnoj informaciji o prirodi nemira našeg srca.
Tek s Uskrsom život dobiva sve elemente putovanja. Prethodi mu križ. Isusov i naši križevi. Svaki križ postavlja preteška pitanja. Nijedan se križ ne može opravdati. On fascinira svojim besmislom. Zato se naš razum tako često zaustavlja na apsurdu kao zadnjem stanju svijeta.
Postoji jedna nova, Isusova fascinacija križem. Ona je moguća samo ako je križ mjesto najveće ljubavi. Zato je Bog na križu. Zato se mi klanjamo pred ovim obratom kao radosnom viješću. Ona dostiže svoj vrhunac u posve prevratničkoj, uskrsnoj poruci: Uskrs je zadnje, radosno stanje života, ljubavi. One ljubavi koja je nespojiva sa strahom i smrću. Ona jedino i zaslužuje to ime. Ljubav se naime događa u Bogu, a u Isusu Kristu ljubav i Bog objavljuju se kao jedno.
Kršćani žive od toga jedinstva. Ono se dogodilo među nama, u povijesti. Slavimo ga o Uskrsu ohrabreni na život u slobodi djece Božje.
Zato za nas Uskrs nije tek pitanje onostranosti, pitanje o pitanjima na kraju puta, kad sve umine. Uskrs je svrha, cilj i novost našega putovanja.
Slavimo Uskrs kao najdublju istinu čovjeka, svijeta i Boga i nitko nam neće pomutiti radost i oduzeti slobodu.
Sretan ti Uskrs, brate i sestro!
Fra Mijo DŽOLAN, provincijal Bosne Srebrene |
|
|
Tema broja |
Sveto trodnevlje |
|
|
 Veliki petak, Velika subota i Uskrs - Isusova muka, smrt i uskrsnuće - izraz su najviše slobode nesebične ljubavi
Piše: Mile BABIĆ
Želim odgovoriti na sljedeće pitanje: Ono što se dogodilo Isusu iz Nazareta u dane, koje mi kršćani nazivamo Veliki petak, Velika subota i Uskrs, koliko ti događaji otkrivaju jednu dublju istinu koja nas ljude oslobađa od robovanja nasilju i nositeljima nasilja, drukčije rečeno, koliko nas dublja istina tih događaja oslobađa od Zla koje je nasilno i od nositelja toga nasilja? Na traženje odgovora pokreće me masovno nasilje koje se dogodilo za vrijeme najnovijeg rata u BiH (1992-1995) i masovno nasilje koje se događalo tijekom cijele povijesti čovječanstva i koje se događa danas ne samo kod nas nego diljem cijeloga svijeta. |
|
|
Riječ o Bibliji |
Juda Iškariotski i Isus |
|
|
 Ono što bismo danas mogli reći jest da Juda nije jedini koji je "izručio" Isusa drugima. U povijesti su postojali toliki. Ali i u nama se samima često pojavi Juda ne samo u odnosu prema Isusu nego i u odnosu prema prijateljima, bližnjima
Piše: Božo LUJIĆ
Vjerojatno niti jedan lik unutar kršćanstva nije bio od početka tako omrznut i stoljećima ocrnjivan i osuđivan kao Isusov učenik imenom Juda Iškariotski. Mržnja i osuda su dolazile redovito iz emocionalnih dubina, često neobrazložene i neutemeljene: jednostavno - on je izdao našega Gospodina. Niti jedan od glavnih sudionika Isusove osude nije bio toliko preziran koliko Juda Iškariotski, iako su mnogi od njih izravnije sudjelovali u Isusovoj osudi, muci i smrti. |
|
|
Aktualno |
Kristov prostrti stol |
|
|
 Kruh i vino nisu materijalizacija Kristova čina spasenja na križu i neizmjerne ljubavi kao što se u našem svijetu u poklonu materijalizira naše prijateljstvo, ljubav ili odanost. On ne daje znak dara, već daje sebe
Piše: Stjepan DUVNJAK
Isusova je Posljednja večera u svom povijesnom kontekstu i na razini povijesne realnosti oproštajna gozba. Vremenski se poklopila sa židovskim blagdanom Pashe, ili mu je bila posve blizu. Prema Evanđeljima, Isus je svoje oproštajno slavlje održao u okviru te tradicije. No, kao što je bio gospodar subote i nije robovao njezinim propisima, jednako je bio i gospodar Pashe i u njezino slavlje ucjepljuje novi sadržaj, Savez svojom krvlju. |
|
|
Razgovor |
KARL - JOSEF KUSCHEL, teolog i stručnjak za književnost |
|
|
 Strastveni zastupnik trijaloga
Trideset sam godina radio na tome da tri područja - vjeru, društvo i kulturu, niti pomiješam niti odvojim. Sva tri se ta područja mogu i moraju međusobno kritički izazivati. Nema autentične vjere bez brige za konkretno društvo i konkretnu kulturu
Razgovarao i snimio: Franjo NINIĆ
U ovome slavljeničkom broju Svjetla riječi razgovaramo s poznatim čovjekom koji također slavi dvostruku obljetnicu. Profesor teologije kulture i međureligijskoga dijaloga na Katoličkom teološkom fakultetu Sveučilišta u Tübingenu, njemačka savezna država Baden-Württemberg, Karl-Josef Kuschel (1948), slavi ove godine 60. rođendan i 30 godina znanstvenoga rada. |
|
|
Reportaža |
Kako se kovalo Kreševo |
|
|
 Kreševo je gradić starine i novoga, starih zanata i novih poslovanja, franjevačkog duha i kovačkog poziva
Tekst i snimke: Miljenko PETRIČEVIĆ
U pitomoj kotlini kroz koju teče rječica Kreševčica smjestio se srednjovjekovni gradić Kreševo, čije stare, obijeljene i zgusnute bosanske kuće svjedoče o dugoj povijesti. Gradić je okružen šumovitim predjelima Bitovinje s južne strane, Vranice sa zapadne i nešto udaljenije Bjelašnice s jugoistočne strane. Kroz povijest je poznato kao rudarsko mjesto. U njemu su vađene rude željeza, srebra, olova, bakra, zlata. To je dovelo do razvoja kovačkog zanata. Danas se ruda više ne vadi. Ali je sačuvana tradicija kovačkog zanata pa se u Kreševu još mogu nabaviti alati za poljoprivredu i građevinarstvo, kao i drugi kovani predmeti. |
|
|
Povratak |
Prostrana župa Ljubunčić |
|
|
 Ipak vjerujemo da trenutne nevolje neće ugasiti žeđ za rodnim krajem te da će Ljubunčani, nadahnuti svijetlim uzorom fra Lovrom Karaulom, i dalje na svojoj rodnoj grudi njegovati vjeru i graditi bolju budućnost
Tekst i snimke: Boris DIVKOVIĆ
Ako ste ikada, putujući preko Šujice prema Livnu, odahnuli na Borovoj glavi, blagom prijevoju između ova dva kraja, pogled su vam zasigurno omamili prelijepi divlji konji i dugo Livanjsko polje. S desne strane prostranoga polja, najvećeg kraškog polja u Europi, podno planine Golije i ljupkih kosa stare planine Staretine, rastegla su se sela koja čine 27 km dugu župu Ljubunčić: Kablići (Veliki i Mali), Priluka, Prisap, Žirović, Ljubunčić, Lusnić, Strupnić, Kovačić i Čelebić. Inače je cijeli livanjski kraj, kako o njemu slično na jednom mjestu piše i prof. Stipo Manđeralo, na razmeđu Bosne, Hercegovine i Dalmacije. |
|
|
| |
|
|
|
