|
Roditeljima i djeci
|
Kokošinjac |
|
|
 Piše: Dominika ANIĆ
Među peradi Nadina gazdinstva pojavio se jednoga jutra neobično lijep bijeli pijetao. S drugima je kljucao zrnje sasvim prirodno i smjelo, baš kao da je oduvijek ondje živio. Iznenadila se Nada tome, pa počela zagledati pijetla sa svih strana. Uz bijela imao je i pokoje zlatno pero, koje bi zasjalo na dodir sunčevih zraka.
Primijetila je i njegove male, sjajne oči kad je podigao glavu i pogledao je nekako izravno, baš kao čovjek. Počela se u susjedstvu raspitivati o neobičnom, bijelom pijetlu. Čiji je, i da nije možda zalutao k njezinoj peradi? Međutim, nitko od upitanih nije znao odakle se pojavio taj lijepi bijeli pijetao.
Neka ga, dok ga netko ne potraži - pomisli Nada - a u srcu osjeti kako je već zavoljela tog neobičnog pijetla bistroga pogleda.
Činilo se da se nitko od druge peradi nije protivio njegovoj prisutnosti. Oko bijelog pijetla brzo se okupilo društvo. Postao im je zanimljiv. Nekako tiši od ostalih. Ničim se nije isticao. Nikoga iz svog društva nije isključivao. Nije se uklanjao ni pred onim dosadnim kokošima koje su uvijek nešto zanovijetale ili su svu svoju kokošiju pamet trošile u smišljanju taktike kako doći do boljeg i sočnijeg zrnja.
Ubrzo je neobični bijeli pijetao postao poštovan od većine peradi, a i iskreno voljen od nekih. O njemu se pričalo i izvan Nadina dvorišta, po susjednim kokošinjcima.
- To vam je pijetao koji kao da nije samo pijetao. Isti je kao i mi ali opet nekako drugačiji - razgovarali su između sebe drugi pijetlovi za popodnevnih odmora. Ali, kao što se to obično i svugdje događa, gdje je dobrota, ondje i zločestoća želi naći svoje mjesto. Rodila se zavist prema dobrome bijelom pijetlu. Našla se jedna zavidna kokoš i požurila se drugoj svojoj prijateljici iznijeti svoje viđenje istine o tom "oholom" ljepotanu kojega su mnogi hvalili, a ona to nije mogla više slušati. Nešto je stvarno doživjela a puno više izmislila da joj priča bude uvjerljivija i da bijelom pijetlu i pokoje crno pero stavi.
- E, nije ti on baš tako dobar, kakvim se prikazuje. Nisi ti vidjela kako je jutros k'o fol pustio onu malu, ružnu Sivku da pokljuca zrnje ispred njegovih nogu - zavidno će Šarena kokoš - a sebi je ispod kandža sakrio najljepše zrnje. Znam ja takve - ponosno reče.
Napomena!
Ovo je samo dio teksta objavljenog u tiskanom izdanju revije Svjetlo riječi. Molimo Vas da se pretplatite i slat ćemo Vam reviju na kućnu adresu.
Slijedite ovaj i ispunite podatke o sebi. |
|
|
|
|
