Kršćanstvo je u svojoj biti istovjetno s čovjekoljubljem Isusa iz Nazareta – upravo onako kako je zablistalo na njegovu licu i odražavalo se u njegovim očima, kako ga je on posvjedočio svojim životom i svojom riječju, napose pak smrću i uskrsnućem. Ono je sveobuhvatno, bezuvjetno i stvaralačko

Razgovarao i snimio : Ivan ŠARČEVIĆ

Rodio se u Dubravama (1931), mjestu između Stoca i Čapljine. Uslijed nemira Drugog svjetskog rata s obitelji seli u Sarajevo, pa u Bosanski Brod, zatim od 1942. do 1947. živi na Plehanu, a potom u Mostaru, odakle odlazi u Sjemenište u Visoko.
Jarak postaje franjevcem Bosne Srebrene i redi se za svećenika (1955). Teološki studij završava u Sarajevu, a doktorira u Ljubljani (1959). Od 1960. do 1986. predaje na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i to najviše predmete kristologije i fundamentalne teologije. Kroz to vrijeme većinom boravi u samostanu sv. Ante na Bistriku gdje je i pastoralno angažiran i komunicira s mnogim umjetnicima. God. 1986. inkardinira se u Mostarsku biskupiju a od 1996. živi kao umirovljenik u Varaždinu.
Uz mnoštvo teoloških članaka po časopisima, Jarak objavljuje i knjige o starozavjetnim prorocima, ranom kršćanstvu, Bonhoefferu, Dostojevskom, pojedinim umjetnicima. Piše komentare na četiri Evanđelja i Otkrivenje, te izdaje propovijedi.
Nezaobilazan je njegov teološki rad kao i doprinos za umjetničko uređenje crkava u Bosni Srebrenoj od 60-ih godina prošloga stoljeća, kao i u BiH u cjelini. Kolekcionar umjetničkih djela koja je, međutim, gotovo sva podijelio. Prijateljuje s mnogim umjetnicima. Dostatno je spomenuti: Dulčić, Murtić, Kršinić, Šohaj, Seder, Ivančić, Lah, Pivac, Ugljen, Vulas, Biffel, Jordan, Grgić...
U hrvatskoj teološkoj misli može ga se usporediti s jedinstvenim Vjekoslavom Bajsićem po njegovom originalnom, individualnom putu. Nadahnut Pismom, voli starozavjetne proroke, Isusove susrete s ljudima, te knjigu Otkrivenja. Od teologa, na njega su najviše utjecali Barth i Bonhoeffer koji navještaju božanskoga Boga, Boga koji kao posvemašnja tajna zasijeca u čovjekovu povijest, potom Bultmann koji inzistira na egzistencijalnoj odluci za Isusa Krista bez odgađanja, i na koncu Tillich i Guardini koji su zaokupljeni susretom kršćanske vjere i suvremene kulture koja se želi osloboditi kršćanstva. Za Jarka je to posebno susret vjere i umjetnosti.

Profesore Jarak, krenimo od Vaših mijenjanja adresa. Vi ste i sada vrlo pokretljivi. Što ostaje sržno za Vaš život iza svih putovanja i novih boravišta?
Točno je! Bio sam pokretljiv: od 1941. pa do 1996. promijenio sam mnogo boravišta i prebivališta. Samo u prvih sedam godina, obitelj i ja s njom, selili smo se devet puta, a kad sam 6. lipnja 1955. zaređen za svećenika, krajem četvrte godine studija, otišao sam iz Sarajeva u Provinciju. Osjećao se nedostatak svećenika, pa sam u svojstvu privremenog zamjenika i pomoćnika službovao u Kiseljaku, Fojnici, Sutjesci, Varešu, Vijaci, Sivši i Žeravcu. Početkom jeseni stigao sam u Tolisu, već početkom prosinca bio sam stalni kapelan u Dubravama… Sada sam, od svibnja 1996. u staračkom domu u Varaždinu – valjda do smrti, ali tko bi to znao!?
Ne znam što je ostajalo i ostalo sržno od svih mojih putovanja? Možda to što sam bolje shvatio značenje židovskoga Blagdana sjenica i zavolio ga?! Ili pak što sam dobivao nove poticaje za razmišljanja o zamisli Lukina evanđelja?! U tom Evanđelju Isusovo djelovanje počinje u Galileji, a onda „sa svom odlučnošću“ Isus kreće prema Jeruzalemu. Na tom putu razvija se njegovo djelovanje i naučavanje, a završava na Golgoti! Ja sam, evo, prispio pred vrata Jeruzalema. Preostalo mi je još uspeti se na Golgotu te misleći na Krista, zajedno s Lagerkvistovim Barabom, izustiti posljednje riječi: Tebi predajem dušu svoju!

Napomena!
Ovo je samo dio teksta objavljenog u tiskanom izdanju revije Svjetlo riječi. Molimo Vas da se pretplatite i slat ćemo Vam reviju na kućnu adresu.
Slijedite ovaj link i ispunite podatke o sebi.