 Velik broj župljana, prvenstveno očeva i majki koji su ostavili djecu u župi kod djedova i baka, svoj komad kruha našao je u bijelome svijetu, prvenstveno u Švicarskoj, Njemačkoj i Austriji
Piše: Marko EŠEGOVIĆ
Gdje je Gornja Dubica? U nju se ne može zalutati, premda ju je teško naći. A kad je nađete uz telefonsku pomoć nekog mještanina, kažete: Što je to bilo jednostavno! Cestovno je dobro povezana sa cijelim svijetom. Do hrvatske autoceste Zagreb-Lipovac stiže se za pola sata, tj. za desetak minuta do graničnog prijelaza Bosanski Šamac i još nekih dvadesetak minuta do ulaska na autocestu u Velikoj Kopanici, ili za desetak minuta do ulaska na autocestu u Babinoj Gredi. Budući da granični prijelaz u Bosanskom Šamcu nije toliko opterećen prometom kao susjedni prijelazi u Orašju i Bosanskom Brodu, ovdje je put za Hrvatsku itekako lagan. Mještani imaju i drugi, alternativni malogranični prijelaz u susjednoj župi Svilaju. To je skelski prijelaz koji je nakon Daytona dugo vremena bio jedina veza odžačke općine i okolnih sela s Hrvatskom i svijetom. U njegovoj je blizini u planu izlazak famoznog Vc koridora iz BiH za Hrvatsku, Mađarsku i dalje u svijet.
Dakle, Dubici se stiže uz rijeke. Koji putuju iz Sarajeva, neka samo prate rijeku Bosnu; a koji putuju iz Zagreba, neka prate rijeku Savu, i doći će u Gornju Dubicu. Tako je župa sv. Josipa sa svojim selima (Gornja i Donja Dubica, Osječak, Vojskova i Zorice) i na Bosni i na Savi. U samom trokutu gdje se ulijeva Bosna u Savu nalazi se župa Prud koju sa zapadne i južne strane grli župa Gornja Dubica. Ovo ravničarsko područje između rijeke Bosne i rijeke Save pod planinom Vučijak nazivalo se u starini Podvučijak. Budući da su ovi krajevi pogodni za život, sigurno je da su ovdje ljudi živjeli od najstarijih vremena.
Župa Dubica nastala je u 18. stoljeću pod imenom Podvučijak i obuhvaćala je današnje župe: Dubica, Potočani, Svilaj, Odžak, Pećnik i Brusnica. Godine 1855. župa je razdijeljena i tom je prilikom iščezlo njezino dotadašnje ime: odijeljeni dio nazvao se župa Potočani, a matični dio župe Dubica. Već 1856. započeta je izgradnja crkve od kamena, koja je kroz sljedećih nekoliko godina dovršena. Fra Juro Vuletić piše: Danas (1932.) dubički župski arhiv ima sve knjige bivše velike župe Podvučijak. Najstarija knjiga jest 'Matica vjenčanih' iz 1786. godine. Prvi svezak Matice krštenih ne nosi nikakav naziv; drugi svezak nosi naziv 'Podvučjak'; treći svezak počinje od 1836. godine, a nosi naziv 'Potočani'. Od 1852. godine sve knjige nose naziv Dubica, te se podvučjačko ime više ne spominje.
Gornja Dubica je službeni naziv ovoga mjesta pored kojega je i Donja Dubica. Teško im je omeđiti granicu. Vjerojatno zato mještani govore samo o „Dubici“, dok se zna da zaseoci Bukovica, Neteka, Bjelobara i Čvorkuša pripadaju Gornjoj Dubici, a zaseoci Velika Papučija i Mala Papučija pripadaju Donjoj Dubici.
Napomena!
Ovo je samo dio teksta objavljenog u tiskanom izdanju revije Svjetlo riječi. Molimo Vas da se pretplatite i slat ćemo Vam reviju na kućnu adresu.
Slijedite ovaj link i ispunite podatke o sebi.
|
