Ne možemo sve razumjeti. Ne možemo sve izraziti ni riječima ni slikama. Ne možemo razgoliti bit stvari, pojava i događaja, ni lica koje susrećemo. Ne možemo mnogo toga. Konačni smo i prolazni, i uvijek negdje iz prikrajka strašljivi, čak i podli i zli. Ali radost postojanja, dar života, čini nas vedrijima, nuka nas na smijeh, na ruku darivanja i utjehe, na poljubac mira i ljubavi. I poslije svih naših napora, jedino mirna misao, opuštene ruke, očekivanje Neba, daju slutnju smisla naše egzistencije. Jedino tajna daje utjehu.
Tajna Božjeg dolaska među ljude – koju kršćani slave kao Božje postajanje čovjekom – mijenja perspektivu ljudskih traganja i trgovanja za sretnim životom. Tajna Boga u Isusu iz Nazareta nije tamna. Ona je tajna svjetla, slobode, istine i ljubavi. Bog u Isusu Kristu ulazi u dijalog s čovjekom bez uvjeta, trikova, prevara, hvalisanja, nasilja, bez ljeporječivosti, poluistina i koristoljubiva zavođenja.
Jedna jedina riječ, jednostavna, ozdravljujuća, spasonosna, biva nam darovana, izručena kao osoba – Isus.

U zahvalnosti za ljudski dijalog kroz suradnju i čitanje naše revije, svima Vama čestit Božić i blagoslovljenu novu 2008. godinu žele

Teško je reći prema čemu se kreće naša kultura. Svaku veliku kulturu određuje susret božanskoga i ljudskoga, prisutnost vječnoga u sadašnjem. Kako stvari stoje u sadašnjem trenutku, čini se da je u krizi, dapače da sve više nestaje, i ono božansko i ono ljudsko, a njihovo mjesto preuzima Nietzscheov 'posljednji čovjek'

Piše: Ivan BUBALO

U svojoj drami Barjona ili Sin groma – božićnom igrokazu napisanom u njemačkom zarobljeničkom logoru u blizini Triera i izvedenom na sam Badnji dan 1940. – Sartre se bavi pitanjem što bi bilo kad bi Bog postao čovjekom. Kad bi neki Bog za mene postao čovjekom, ja bih ga ljubio, njega jedino. Između njega i mene bile bi krvne veze, a za zahvalu ne bi dostajali svi putovi moga života.

Iscrpnije...(cijeli tekst)

Smatram da se Božja radost i muke Velikog petka ne mogu razdvojiti i nadam se da će i jedno i drugo biti uzvišeno uskrsnim obećanjem pobjede nad zlom

Piše: Anna Maria GRÜNFELDER

Poznata je, premda zaboravljena, činjenica da se začeci svetkovine jedva mogu sa sigurnošću datirati u ranokršćanska stoljeća. S obzirom na značenje što ga je taj blagdan stekao u kršćanskoj (i u agnostičkoj) Europi (i zahvaljujući komercijalizaciji, no o tom potom), možda zaista nije više važno što Božić nije najstariji i da nije uvijek bio najveći kršćanski blagdan, te da je datum 25. prosinca izabran vjerojatno tek od 274. godine n. Kr. (kad je car Aurelijan uveo babilonski kult Nepobjedivom Suncu).

Iscrpnije...(cijeli tekst)

Iz perspektive Božića čovjek ostaje zbiljom s kojom se Bog nerazdvojno povezao. Isto tako, iz perspektive Božića svaki je čovjek Božji čovjek jer je Bog preko Isusa u njemu

Piše: Božo LUJIĆ

Božićni događaj, opisan u izvješćima Mateja i Luke, može se promatrati s više strana i sa svake vidjeti njegovu teološku dubinu i svekoliku poruku. Na ovom ćemo mjestu svoju pozornost usredotočiti na ono što se ponajprije odigralo u Nazaretu kao prvi čin Božića, potom na Betlehem, rođenje i njegovu recepciju kao drugi čin, i konačno na Božić i današnjeg čovjeka kao treći.

Iscrpnije...

Unatoč svemu, između Hrvatâ i Srbâ postoje trajne veze koje nadilaze međusobne prepreke. Nije riječ samo o činjenici da su nam kulture međusobno potpuno čitljive niti da je razmjerno važan dio naše recentne prošlosti uglavnom zajednički

Piše: Ivo BANAC

Krležin prilično prizemni Razgovor s mister Vu-San-Pejom ipak upozorava na ironične sličnosti između Hrvata i Srba, dva stara različita naroda (Dominik Mandić), koji su se kao blizanci usporedno probijali kroz dugu povijesnu putanju europskog Istoka. Tek smo posumnjali da su neki pismoznanci naše najranije povijesti napustili slavensku teoriju kako bi se riješili Srba, a već se javila iranska teorija srpskih prapočetaka. Takvo je stanje toliko frustriralo Dominika Mandića da je proizveo alarsku teoriju srpske etnogeneze kako bi ustvrdio da Srbi uopće nisu ni Indoeuropljani.

Iscrpnije...

Mir u svijetu, i blagoslov, i ljubav, i da se svi vrate svojim kućama, da se vrate svom domu. Najljepše je u svom domu. Eto ja sam obišla, mi smo sedam-osam mjesta prominili, a najljepše je u svom domu

Razgovarao i snimio: Ivan ŠARČEVIĆ

Na putu od Kraljeve Sutjeske prema Bobovcu, Borovici i Varešu, tek nekoliko kilometara od samostana, postrani ceste, zavučeno je kao u gnijezdu, još u srednjem vijeku spominjano selo Ratanj, gdje su prema tradiciji boravili ratnici bosanskoga kralja. U njega se vratilo nekoliko, većinom starijih ljudi. Među njima su Jelka i Ilija Stojčić. U obnovljenoj kući, oni na katu a sin im s obitelji u prizemlju, pripovijedaju o svome životu.

Iscrpnije...

Na mnogim će svetim mjestima u ovoj osebujnoj zemlji i zemlji koja vanjski izgleda prilično nemirno, svaki čovjek zastati i pronaći mir. Mir i tišina se skrivaju po uglovima znamenitih bazilika, crkava, kapelica, pećina, vrtova…

Tekst i snimke: Damir PAVIĆ i Šimo GRGIĆ

Gdje su granice te zemlje? Što sve spada pod termin „Sveta zemlja“? Je li to teritorij današnjeg Izraela, ili su tu još i pridodate, oduzete, okupirane, ili zauzete susjedne „pokrajine“, „samouprave“ ili „teritoriji“…? Na ova ili slična pitanja ova reportaža neće dati odgovor. Bazirat ćemo se na opis svetih mjesta i gradova koja imaju osobito značenje za nas kršćane, a opet na osobit način na prisutnost i značenje franjevaca u ovoj zemlji. No, na samom početku napomena: Ovdje i svaki kamen priča svoju priču, opomenu nas prvog dana dolaska u Nazaret franjevački teolog i profesor iz Jeruzalema fra Lino Cignelli.

Iscrpnije...

Ne dopustite da vam mržnja obuzme srce prema bilo kojem čovjeku! Praštajte jedni drugima i svim ljudima činite dobro! Ostanite na svojim vjekovnim ognjištima u nadi da će brzo minuti zlo koje nas je sve snašlo i da će se ponovno na okupu naći raspršeno stado

Tekst i snimke: Boris DIVKOVIĆ

Na samom ulazu u Zenicu iz smjera Žepča, pored „autoceste“ koja povezuje sjever i jug Bosne i Hercegovine, možete, u ovo vrijeme žustrih rasprava o izborima u susjednoj Hrvatskoj, ugledati reklamu jedne političke stranke na kojoj piše: Neka se i dalje čuje vaš glas. Tom tekstu je dodana jedna domišljata i, nažalost, poprilično realna riječ „jauka“. Ne znamo tko je autor tog dodatka. Ali, na koga se on odnosi, možemo pretpostaviti. Sve u svemu, dobar znak. U Zenici ipak ima Hrvata. Pa toga su zasigurno i naručitelji reklama bili svjesni, inače ne bi valjda suludo trošili novce.

Iscrpnije...