 |
 |
 |
 |
 |
||
| Godina XXV Broj 297,
Sarajevo, prosinac 2007. |
||
 |
||
|
Zenica – žrtvovani grad |
Tekst i snimke: Boris DIVKOVIĆ Na samom ulazu u Zenicu iz smjera Žepča, pored „autoceste“ koja povezuje sjever i jug Bosne i Hercegovine, možete, u ovo vrijeme žustrih rasprava o izborima u susjednoj Hrvatskoj, ugledati reklamu jedne političke stranke na kojoj piše: Neka se i dalje čuje vaš glas. Tom tekstu je dodana jedna domišljata i, nažalost, poprilično realna riječ „jauka“. Ne znamo tko je autor tog dodatka. Ali, na koga se on odnosi, možemo pretpostaviti. Sve u svemu, dobar znak. U Zenici ipak ima Hrvata. Pa toga su zasigurno i naručitelji reklama bili svjesni, inače ne bi valjda suludo trošili novce. No, htjeli mi to priznati ili ne, većina nas Hrvata koji živimo u BiH mislimo kako je u Zenici zamrlo sve ono što ima ikakve veze sa riječju Hrvat, tako da u našim glavama ona danas odzvanja kao čistokrvni bošnjački grad. No, Hrvata je bilo u Zenici i na svu sreću i danas ih ima. Uspon i pad socijalizma Nije lako, na samom početku ove naše priče o Zenici, reći nešto o njoj. Priroda joj je dobrim dijelom osakaćena teškom industrijom na koju još i danas podsjećaju preživjeli dimnjaci zeničke Željezare razasuti po zeničkoj dolini. Ipak je čežnju Zeničana za zdravljem i čistim krajolikom Željezara uspijevala nadomjestiti sigurnošću posla i mogućnošću egzistencije. I tako, gotovo je bilo nemoguće izustiti ime ovoga grada a da se uz njega ne poveže i riječ Željezara. Ona od svog postanka obilježava Zenicu. Naime, kada je rukovodstvu bivše Jugoslavije propao dogovor sa SSSR-om o gradnji najveće željezare na lokalitetu Rudanka kod Doboja, ono se odlučilo da proširi već postojeću Željezaru u Zenici i u njoj ostvari zacrtane planove. Nužni preduvjet koji je u tom trenutku vješto zaobiđen jest što kapacitet zeničke kotline nije bio dovoljan da primi tako veliki metalurški kombinat. Zbog toga se za Zenicu kaže kako je ona „žrtvovani grad“ na oltaru jugoslavenskog socijalizma.Napomena!
|
Ne dopustite da vam mržnja obuzme srce prema bilo kojem čovjeku! Praštajte jedni drugima i svim ljudima činite dobro! Ostanite na svojim vjekovnim ognjištima u nadi da će brzo minuti zlo koje nas je sve snašlo i da će se ponovno na okupu naći raspršeno stado
|
