 |
 |
 |
 |
 |
||
| Godina XXV Broj 295,
Sarajevo, listopad 2007. |
||
 |
||
|
| Specijalno izdanje |
 |
| Poseban prilog |
 |
| Izdvajamo |
 |
 |
 |
|
 |
|
|
 |
|
Vjera i nasilje |
|
Piše: Ivo MARKOVIĆ Središnji (post-moderni) okvir vjere i teologije je nenasilje. Imperativ je trenutka da se vjera vjernika više neće moći živjeti bez temeljnog obračuna s nasiljem. Nenasilje ima snagu trenda kao općeg osjećanja života još iz mirovnog pokreta u hladno-ratnom okruženju, a novi mu zalet daje politička manipulacija vjerom i ratna upotreba vjere na svim stranama suvremenoga svijeta. Povijesni lom odnosa vjere i nasilja svakako označava 11. rujna 2001, kada su u SAD-u vjerskim islamističkim nadahnućem napadnuti simboli moći zapadnog (kršćanskog) svijeta. |
Bog Isusa Krista – Bog nenasilja |
Piše: Božo LUJIĆ Moglo bi se naivno pomisliti da nasilja u starini nije bilo i da je ono tek proizvod modernoga vremena. Ali analizom društvenih oblika antike može se utvrditi da je nasilje bilo trajna povijesna pojava na pozadini svakodnevnog ljudskog ponašanja. Nasilje je bilo kanalizirano pojedinim propisima i zakonima društvenoga, religijskoga ali i obiteljskoga ponašanja. No u suvremenom svijetu nasilje postaje sredstvom uređivanja međusobnih odnosa bilo na osobnoj, obiteljskoj, društvenoj ili pak međunarodnoj razini. |
Čija vlast, onoga i vjera? |
Piše: Dubravko LOVRENOVIĆ Nakon prvih iskri između Armije BiH i HVO, održan je u Sarajevu na poziv HKD Napredak u ljeto 1992. sastanak hrvatskih i muslimanskih (bošnjačkih) intelektualaca. Sudionici sastanka bili su jednodušni u ocjeni da su oba naroda ugrožena i da se moraju zajednički braniti. S muslimanske strane je argumentirano da Muslimani i Hrvati u povijesti nikad nisu ratovali te da su zato i u ovom ratu prirodni saveznici. |
U bolji svijet bez iluzija |
Razgovarao: Ivan ŠARČEVIĆ Neke ljude ne treba opisivati. Treba više čitati njihova djela. Slično je s Josipom Mlakićem. Jednostavno, bez brige jeste li pred veličinom, sa zadrškom da se ne kaže ni malo ni previše, razgovaramo u Uskopljskim dvorima, nakon njegova radnoga vremena, u plavoj jakni inženjera strojarstva. Tih i povučen, obiteljski, ali otvoren, puno čita, razmišlja i modelira svoje likove. Kod njega i kaos, i onaj ratni, ima svoje i matematičke i životne logičnosti. |
Svakidašnjica Uskoplja - Ponovno punim plućima |
Tekst i snimke: Boris DIVKOVIĆ O većini manjih gradova i mjesta u Bosni i Hercegovini, kojima nije palo u zalog da u poslijeratnom periodu budu središtem zbivanja i izvorištem top-tema u javnim medijima, rijetko se isprede koja pozitivna priča. Pa iako se neka od televizijskih kuća, kojih na našim prostorima ne nedostaje, odluči posjetiti neki kraj i donijeti o njemu neku vijest, ponajčešće je riječ o događaju koji svojim sadržajem podsjeća na razdoblje 1992-1995, bilo da je riječ o jednoj od mnoštva komemoracija (čije žrtve ni najmanje ne želimo podcijeniti) ili pak o nekoj anketi koja svojim pitanjima, poput pitanja hoće li se Bosna i Hercegovina raspasti, a na koja je odgovor redovito trodimenzionalnog tipa, ljudsku misao vraća u taj period. |
Znak pored puta |
Piše: Franjo NINIĆ Ima jedna knjiga našega nobelovca Ive Andrića s naslovom Znakovi pored puta. Ne spominjem Andrića ni njegovu knjigu zato što je on neko vrijeme proveo u internaciji baš u Ovčarevu, nego zato što danas na izlazu iz Travnika postoji cesta koja skreće u Ovčarevo, a na putokazima nema nikakva znaka da je to doista tako. Stoji samo Galica, mjesto na Vlašiću, u kojemu uglavnom nitko ne živi. Međutim, penjući se koji kilometar ne tako lošom asfaltnom cestom prema platou Vlašića naići ćemo na selo Ovčarevo, po kojemu je i cijela župa dobila ime, a ranije se zvala Orašje. |
U društvenim znanostima, filozofiji i teologiji tema nenasilja je središnja tema, a osobito u trendu osjećanja života sve većeg broja ljudi ovoga trenutka nenasilje postaje životnom odlukom
Ni po čemu drugome nije Isus toliko potreban ovome svijetu koliko po svojoj poruci nenasilja i čak ljubavi prema neprijatelju
Nakon što su Bošnjaci i Hrvati sabijeni na pola teritorije BiH, a odlukom visokog predstavnika Petritscha iz 2002. Vlada Federacije BiH izručena u ruke Bošnjaka, za agresivni dio bošnjačkog političkog i intelektualnog establishmenta Hrvati su postali „nečista savjest“ i mrlja na etničkoj karti
Hrvati prije svega trebaju srušiti sve iluzije koje smo kao neki obrambeni zid izgradili oko sebe. Sve to treba objektivno i nemilosrdno preispitati. Drugim riječima, pogledati se u ogledalo i prihvatiti vlastiti sliku, bez obzira koliko neugodna bila
Gornji Vakuf - Uskoplje je grad čiji stanovnici svjedoče o tome kako se ipak može zajedno živjeti, bio to život jednih s drugima ili jednih pored drugih, pod istim nebom, u istoj državi, u istom gradu i u istom selu
Crkva sv. Mihovila u Ovčarevu nestvarno svjedoči o trajanju, o mogućnosti trajanja, a cesta što se kao zmija provlači prema Travniku, vezirskome gradu, podsjeća na nestalnost, promjenljivost onoga ljudskoga, što opterećuje živote ljudi koji dolje u dolini sanjaju i nadaju se da sve može biti drukčije, i bolje
|
|
||
|
Edukativni film |
||
|
||
|
||
